Izvrstan clanak iz "The Economista":
The triumph of the religious right
Moj najdrazi americki pisac, Edmund White, nabraja kratko knjige i pisce koje voli: Mes écrivains de chevet; meni je otkrio mnoge (James Merrilla, Jamesa Schuylera, Goytisola, Christine Stead itd.) kroz divne eseje u "The burning library".
U decembarskom Vanity Fair-u pisu o nekoj mladoj literarnoj senzaciji u Italiji, Melissi P., koja je s jedva 17 objavila bestseler 100 Colpi Di Spazzola Prima Di Andare A Dormire. Navodno, radi se o njenim osobnim seksualnim iskustvima s raznolikim stanovnistvom provincijalne Catanije. VF objavljuje i slike autorice, vrlo izazovne, nagoni me da se pitam kakav joj zivot mora biti nakon ovoga u Cataniji, ako je uopce tamo ostala.
E, ovo me podsjetilo na jednu upadljivu crtu talijanskih medija--golisave cure na svakom koraku, od onih smijesnih "velina" na televiziji do korica "politickih" tjednika. Ne sjecam se da sam ikad vidjela "L'Espresso" ili "Panoramu" bez zenskih sisa na njima. Neka me se ne shvati pogresno: nemam nista protiv golih (pa jos lijepih!) tijela, ali sve u svoje vrijeme, na pravom mjestu! Takva bezocna eksploatacija silno me nervira. Kad se tome doda kontekst "moralnog" i religioznog patrijarhalnog mediteranskog drustva, u kojem se ljudi jos odgajaju s (makar podsvjesnim) idejama o dihotomiji majka/kurva, licemjerje postaje takvo da ti se gadi gledat.
Post je objavljen 11.11.2004. u 19:12 sati.