Trenutno radim na dječjem odjelu. Ali nisu djeca problem. Sa djecom je baš super radit, ne prenemažu se i nemaju stotinu trulih bolesti kao starci. Ali žene...užas! Imam dvije nadređene babetine (nisu stare, al su babe) koje mi tako znaju dić tlak da to nije normalno. Jučer su mi mozak popile prvo jedna pa druga što curici koju sam primio u dežurstvu nisam uzeo bris grla. A nijedna od njih ne dežura. Pitao bi ja njih da se moraju baktat s punom čekaonicom, i još obilazit tri dječja odjela po bolnici, primati djecu iz dnevne bolnice jer to nije obavio tko je trebao, i punktirati dijete u jedan u noći. Al ajde, pređeš preko toga. I onda me danas ujutro nađe jebat za upisivanje nalaza u listu i pokazivat mi stvari koje sam znao još prije pet godina. U kurac krasni, kad nisam tad nekog ubio! jebemu, imam 33 godine, nisam više u punoj snazi, nemam volje trpjeti da me se tretira ko maloumnog tinejdžera. Sit sam svega toga. Koji me kurac tjerao da odem u struku gdje si sve do četrdesete pa valjda i dulje golo govno, i gjde stalno morašpočinjati sa nekog dna. Ljudi mojih godina su komercijalni direktori, sidski tumači, štotijaznam, a ja sam nitko i ništa. Gdje mi je pamet bila? Muka mi je. Što bi reko Ibrica, sit svega toga.
A i blog me danas zajebava. ne mogu otvoriti svoj blog. tojest otvara mi se prazna stranica. Sve druge mogu pročitati, a svoj ne mogu. nadam se da nije propao negdje među pukotine i nestao. Puno sam ipak uložio u njega.
Post je objavljen 11.11.2004. u 13:02 sati.