Kakva noć! Prehladna za svibanj, pretopla za studeni. Opet sam do dva bila u Quocorocou, a kasnije smo po inerciji otišli i u klub. Ide mi na živce što nam ne daju vidjeti gdje je, no kad jednom uđem, udobnost mirisa i okusa odvraća me od razmišljanja sve do povratka kući. Uopće se ne sjećam kako sam tamo dospjela prvi put. Zagreb ima svoje tajne; Dvorišta i klubove, ima svoje neotkrivene ulice i skrivene sile. Ljudi se skupljaju u Bogovićevoj, baš kao i na Mirogoju. Ljudi se skupljaju i na nepoznatim mjestima, na pola puta između živih i mrtvih. Barem se ja tako osjećam. Uzela sam jučer custom tableticu da se malo spustim nakon silne cuge i još me drži. Mislim da sam danas vidjela zeppelin kako klizi nebom. Sjedila sam na kavi ispred umjetničkog paviljona i gledala u smjeru Vrabecovog stana, smrzavajući se u pretankoj beige jakni. Ta njegova tišina je bila nestvarna. Zeppelinova. Vrabec je opet u Maroku i nisam ga dugo vidjela. I ne sjećam se tko me jučer doveo kući. Ako ovako nastavim, neću dugo. Znam da je tip imao neki novi švedski auto jer o tome je pričao preko telefona. Imao je i srednje sivo odijelo koje mu je dobro stajalo, iako mu se ne sjećam lica. Sasvim diorovski, mirisao je na ljubice. Susjeda misli da sam neporočna. Paravan! Obučena kao urednica trendovske revije i najpijanija hodam normalnjak. Ulazim u stan, zatvaram vrata i otvaram frižider. Da se barem alkohola riješim. Dan je siv, kakav odvratan svibanj. Trebala sam prihvatiti Eduardov poziv i 1.maj provesti u Havani. Koja bi to fora bila! Ja i Castro! Gdje mi je bila pamet. Loca! Tako se to veli, zar ne? U to ime;
Cuban Crisis; 3/5 Pepsi Cole, 1/5 Posolskaya votke, 1/5 dobrog ruma iz Santiaga po izboru. Istući led u krpi kuhinjskim batom i dodati ga sitno narezanom limunu u shaker, pa u čašu.
Post je objavljen 23.05.2004. u 21:30 sati.