Kak da vam ovo velim... ja sam danas doma... ne radim.
Imam slobodan dan jer obilježavam američki nacionalni praznik: Dan veterana (ili Veteran's day; znate ono kad su u vlaku tamo u šumi kod Pariza potpisivali dokument o završetku prvog svjetskog rata!). Nadam se da me mrzite (ali samo malo ;-))
Ludilo je kad se ujutro dignete oko 9, pa lagano protrljate očne kapke, ne gledate se u špigl (jer bi to moglo biti opasno po vaše srce), skuhate si kaficu, upalite mjuzu i sjednete pred komp... neobavezno, bez žurbe i zadataka, bez telefonskog poziva minutu nakon što ste skinuli kaput s leđa... a svi ostali rade.
Ehhh, daaaa... Onda ispustite ovakav mačji uzdah zadovoljstva i sjetite se... đizs, pa danas je Martinje... U mom kraju se obično na taj dan svi ponapiju i ubiju od krštenja vina i mlaćenja biskupskom palicom onog zaštitnika Martina kojeg su ni krivog ni dužnog utopili u vinskoj bačvi praznovjerja.
Kad bi taj svetac imao stvarno prave moći, zaštitio bi nas od razrjeđenog delanca, vinobranom začinjene kapljice, glavobolčeka i inih 'špelancija' kojom dovitljivi vinari od 100 kila grožđa dobiju 300 l vina (zanemarit ćemo sad one dosadne stručnjake koji tvrde da za 1 litru vina treba 2 kg kvalitetnog grožđa. Kakav bi to Zagorec bio kad od 3 reda trseka ne bi napojio cijelo selo, rodbinu u Zagrebu i svoju familiju, barem do narednog ljeta?!).
A isti bi Martin objasnio i našem 'plavom' ministru da ako netko popije dvije čaše vina nije nesposoban upravljati autom i zaštitio bi vozače s 0,5 do 0,7 promila alkohola u krvi. Tako da ih niti jedna policijska patrola na cesti ne primijeti! ;-))
Eto, takve svece mi trebamo, između ostalog
Približite li se kletima, vikendicama, pivnicama i podrumima na taj sveti vinski dan, začut ćete nešto što samo izdaleka naliči na mrmljanje litanija a više zapravo na pijano izgovaranje vinskih magijskih formula, a sve u cilju da mošt natjeraju da postane nepcu ugodan i želucu probavljiviji napitak. Približite li se istima sljedeći dan, po Martinju, (a to nikako ne preporučam), mogli biste naići na provarene ostatke tog istog krštenog mošteka i ostalih ića i pića što su ih potamanile vinarske bratovštine.
O mjestima održavanja mokrog krštenja i njihovim proizvodima možete pročitati OVDJE ;-))
A tek guskeeee... Ako ste mislili da je ovaj dan važan samo stoga što je mošt završio svoje alkoholno vrenje, onda ste u velikoj zabludi. Dan je to kad se događa i strašan pokolj među guskama. Jer kažu, uz mlado, tek kršteno vino, paše pečena guska (valjda jer je masna pa traži dobro zalijevanje!). I sreća da nismo Francuzi jer oni svoje guskice znaju pripremiti na razne načine. Mi ih obično samo dosadno pečemo... u raznim varijacijama i kitimo mlincima. A slatki Frenchmeni ih još i šopaju pa onda jedu njihovu 'bolesnu' jetricu. Nemojte misliti da se ja sad licemjerno nad tim zgražam. Meni je stvarno 'žao' te peradi, ali ja Foie gras (iliti po naški paštetu od gušćje jetre) jaaakooo volim. Uz kakvo slatkasto bijelo vino i tost, kad vam se taj božanski okus otopi na nepcu i sljubi sa zlatnom kapljicom... mmmmh, već mi sline cure...
Budite mi živo i zdravo i dobro se napijte... samo nemojte poslije voziti. Da ne bi plaćali kazne. Osim ako ste u Varaždinskoj županiji gdje se osniva građanska udruga koja bi plaćala prometne kazne zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, pod uvjetom da ne prekoračite granicu od 0,5 promila. :-)
Post je objavljen 11.11.2004. u 11:16 sati.