Kao da prolazi vrijeme i kao da stalno bude nešto novo. Kao da vrijeme jest nešto. Razmišljam si. Vrijeme? Kao nešto, po ćemu, nešto bude. Po njemu kao nešto jest. Kao da nešto jest što dijeli ono što je bilo od onoga što će biti. Ili, možda, čak i spaja u svakom trenu postojanja ono prije i poslije. I kada se pokušam usredotočiti na ono što mislim da postojanje jest, uvijek je samo slika trenutka. Nema slika razvučenih u palačinku, već su to trenuci u nebrojenom nizu. Kao da postoje samo trenuci i kao da postoji to nešto u trenu spajanja onoga što biješe i onoga što dolazi, a to su novi takovi trenuci. I što bi vrijeme i što bi postojanje. I taj trud vezivanja 'vremenom' jest ono što promjenu stvara, jest ono kada jesmo. I uvijek kao da jest trenutak; vrijeme bez vremena. Jest nešto drugo, jest onaj koji jest, a to nije slika i to nije niti može biti trenutak. Povezuje sve to u jednu cjelinu i kao nama razumljivo rečeno, jest van vremena. Ili možda krivo poimam vrijeme. A matematika i fizika i .... ta odande je čovjek protjeran, jer oni što stoje na braniku 'znanosti' kao da čuvaju nesposobnost viđenja. Govore da je to iznad čovjeka i iznad života i iznad tko zna čega. No putem postoje i zablude, koje vode nas novim viđenjima. Tu su da ih odbacimo i vidimo nešto novo i novije, da se mijenjamo.
I tako u slijedu toga, što ni sam neznam što je, nađoh se pred novim letom u Japan. Kažu ljudi oko mene, kako je to nešto veliko. Valjda i jest. Ja znam da ću vidjeti prijatelje u Japanu. Biti će opet sve uz puno osmjeha. Kažu mi neki prijatelji u nas kako je to dvolično i ne vole to. Da, tako je to, ako čovjeka ne gledaš u dušu. Meni su oni divni i osmjeh jest otvoren put do duše, ako znate put.
Pred nama, Teom i mnome, Svijetsko je parsko prvenstvo u Tokyu. Biti će postanja iz Japana. Čuo sam da ćemo imati pristup internetu. Već sam upoznao štosove s japanskim tastaturama. Pitam se da li ću imati meni friendly software za editiranje slika. Digitalni fotoaparat i kabel za priključak ćemo imati.
Pokušati ću javiti i pokuju vijest iz naših prostora, ako je doznam. Zašto nebi javio rezultate igre za 'Listu kluba Velebit' iz Tokya, ako ih znam.
U četvrtak popodne smo već u zraku za Rim, a potom i za Tokyo. Dalje se vidimo na blogu; nadam se.
Ovdje na školskim go-sekcijama glavni meštar će bit Zvonko. Škvadra ga dobro zna.
E pa sretno mi ostanite, a nevečer 19. 11. smo opet doma, pa se čujemo opet odavde.
bl. Muradenu
Post je objavljen 10.11.2004. u 15:46 sati.