Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/glup

Marketing

parada

*tan tanananan tan tan tanananan tan tan tanananan tan tan*

Današnji dan. Osim što je danas danas, a jučer je bilo sutra, a već sutra će biti jučer, sličan je svojim prethodnicima po paradi. Jer jučer je isto bilo danas, i to jučer. U isto vrijeme danas je bilo sutra, a prekjučer jučer. No, i dok je danas danas, i jučer kad je jučer bilo danas, stalno parada.
Parada istih lica * tan tanananan tan tan tanananan tan tan * parada već izgovorenih riječi * tan tanananan tan tan tanananan tan tan * parada ustaljenih navika koje druge živciraju * tan tanananan tan tan tanananan tan tan * parada dobrih i loših djela * tan tanananan tan tan tanananan tan tan * parada misli i potreba * tan tanananan tan tan tanananan tan tan * parada mene i nebrojeno mnogo drugih.

Tek povremeno izađem iz povorke, tek toliko da vidim na čemu sam zahvalna. Hej ljudi! Volim vas! Sve vas volim! Život je lijep, o kako je samo lijep život! Tanja je rodila djevojčicu. Tomijeva operacija, vele da je dobro prošla. Kiša je isprala lišće iz žljebova i nitko se ne mora penjati. Ručak je bio ukusan. Prodavačica se jutros nasmijala iza pulta. U inboxu imam četiri nove poruke, ljudima je stalo.
Sada nisam u paradi. Ne, ne, ne možeš istovremeno biti u paradi i biti je svjestan. To bi bilo kao da si istovremeno komentator i glavni igrač utakmice. Sad mi ritam diktira moje Unutra a parade se samo sjećam, dok me ponovno netko ne povuče za rukav i ubaci u šarenu kolonu. Sve se u toj povorci događa – i smijeh, i očaj, i umor, i zadovoljstvo, i nada, i zavist, i mir. Mir? Dobro, mira ima možda više izvan parade. Ali sretna sam tamo. Tamo pripadam. Tamo mi je biti. Ponekad se poskliznem jer, znate, nemam duge noge, a u povorci se brzo hoda. No, srećom, nađe se netko da mi pomogne ponovno uhvatiti korak. A kad izlazim iz parade, neki to i primijete. No ne zabrinjavaju se previše – znaju da ću se vratiti u kolonu kad budem spremna. Parada je dobra. Naša. Sigurna.

Ma tko to tako uporno kuca na vrata kao da je baš sad presudno da ih otvorim??? Nimalo mi ne dopuštate da budem sama!!! Evo idem, ideeeeem!
Ah, mama, ti si...

*tan tanananan tan tan tanananan tan tan tanananan tan tan*


Post je objavljen 10.11.2004. u 15:34 sati.