Srijeda.
Dan 15. (1. nakon inseminacije. treće.)
Danas sam doma.
Iskorištavam pravo na tjedan dana bolovanja.
Radim peciva.
Ivva me inspirirala svojom Bajkom za odrasle.
Ako uspije, objavim fotku i recept.
Ostala sam dužna poneki trach.
Sad mi nisu više tak fora, ali… kad sam ih već najavila… slijede.
U čekaonici.
Pita gospođa da li sam naručena.
Jesam.
U koliko sati?
Danas. Kad uhvate vremena.
Njoj su rekli kada da dođe. Sat i minut. Zašto ja nemam tako? Ona sad mora čekati. Sigurno zbog ovih koji se preguravaju. Nemoguće da je toliko žena odjednom naručeno!
Nisam došla na pregled, već na inseminaciju. Pozovu me kad sve pripreme i porješavaju hitnije slučajeve.
A kaj je to?
(Sad već žalim što sam se dala uvući u razgovor.)
To vam je kad par ima problema sa začećem, pa stave spermu u maternicu.
Išle su i moje dvije rođake na to prije deset godina. Uspjelo im je. Ali njima su nekaj vadili.
Onda to nije bila inseminacija, već umjetna oplodnja.
I moja kolegica s posla je pokušavala prije par godina. Neuspješno. Baš zgodno su se sjetili to raditi u tijelu, i ništa ne vaditi. Ipak je to prirodnije. Onaj frižider, i tko zna što još…
(Prozivaju je.)
Moram reći kolegici za ovu novu metodu.
(Da li da joj kažem? Neeee.. Predugo bi trajalo.)
U sobi.
Tri lika (ja četvrti).
Ž1 (35 god.) , Ž2(24 god. izgleda kao da joj je 18), Ž3(>45 god.) i S (jors truli).
Ž1 je primljena prekjučer i čeka porod. Carski. (Mala curica je vjerojatno sad već proplakala.)
Cijelo vrijeme priča na mobitel.
Govori mami što da kuha i kako, kojih namirnica ima u frižideru i kako treba čuvati unuka (to bake inače ne znaju).
Zove prijateljice, kolegice s posla… Ponavlja priču o farbanju stana, pripremama za novu bebu… Svakoj. Satima.
Ž2 je trudna tek tri mjeseca. Prokrvarila je i došla u bolnicu. Već je nekoliko puta pobacila. Prvi put sa sedamnaest. Čini se ne namjerno. (Ne želim o tome ispitivati. Smatram pobačaj izborom na koji žena ima pravo. Ne osuđujem. Ne volim ni kad mene ispituju zašto još nemam djecu.)
Živi sama od petnaeste. Roditelji su se preudali i imaju nove obitelji. Zar stvarno za nju nije bilo mjesta u njihovim životima?
Ostala je trudna nakon mjesec-dva veze. Iz podstanarstva se preselila dečku. Kaže da je mamin sin i da nema svoje ja. Ona ga ima. Ostavila ga je. Može i sama. Vjerujem.
Ž3 je primljena tek popodne.
Iz razgovora koje vodi na mobitel, saznajem… Sigurno ima leukemiju.
Leukemija se dobiva kad izgubiš puno krvi. Bila je na kiretaži u petak. Krvari već danima (desetak?!). Jučer je popila sok od cikle. Danas joj je bilo muka. Natjerala se povratiti. Krv. Popiškila se. Opet krv. Zaboljelo ju je u prsima. Njena prijatelji je imala iste simptome. Leukemija.
Sestra joj kasnije objašnjava da je "krvarenje" zapravo posljedica cikle.
Fasciniralo me kako su sve tri cijelo vrijeme pričale na mobitel. Ne mogu li naći drugu zanimaciju? Knjiga, razgovor… Hmmm… Kako li su kratili vrijeme prije par godina?
Post je objavljen 10.11.2004. u 12:07 sati.