‘Klasicne’ religiozne poze interpretirane na moderan nacin: svetogrdje ili ne? Jedna od modernih engleskih umjetnica Sam Taylor Wood ima predivnu interpretaciju klasicne poze ‘pieta’ (kada Djevica Marija drzi mrtvog Isusa u narucju), u kojoj se nalaze ona i Robert Downey Junior (to je zapravo, ogroman video zapis koji traje par minuta, bez zvuka). Izaziva u meni iste emocije kao Michelangelova verzija iste teme (skulptura u Vatikanu). Ili verzija bilo kojeg drugog ‘klasicnog’ i respektabilnog umjetnika iz proslosti. Nekako simbolicki je prikazana njezina i Robertova borba, te prevedena na jezik ‘klasicne’ umjetnosti: Sam je prebolila rak dva puta; Robert je ‘prebolio’ svoju ovisnost u drogama. Sam, smirena i sabrana, sjedi na stepenicama, te pokusava poduprijeti Roberta koji lezi preko njezinog krila. Ali sve vise postaje jasno kako Robertovo ‘bezivotno’ tijelo pada sve nize i nize, a Sam ga pokusava zadrzati, u jednom trenutku cak i podignuti. Nakon jos jednog pokusaja, Sam se okrene u stranu, kao trazeci pomoc od nepoznatog lica u njezinom poduhvatu. I tako zavrsi video zapis (slika postepeno nestaje). Cijela atmosfera, kompozicija i osvjetljenje, pridonosi cjelokupnom osjecaju ‘reverence’ (postovanja), i ‘compassion’.
Religijska tema prevedena na jezik danasnjeg vremena. Kritike su, naravno, pljustale sa svih strana: najcesca kritika je bila da je Sam trivijalizirala svetu krscansku temu i ‘prostituirala’ je za slavu i novce. Hm, pitam se zasto to ne govore za Michelangela? Zato jer je Michalengelo ‘klasika’? Double standards.
Post je objavljen 23.05.2004. u 18:00 sati.