Kako sam i najavila u nedjelju se održao capoeira dan. Sve je počelo karakterističnim obilježavanjem rođendana jednog od članova. Tradicija je da slavljenik igra sa svim prisutnima što nije mala stvar jer nas je bilo 30-tak. Već nakon 10 minuta znoj je kapao sa našeg slavljenika, ali herojski je to sve obavio. Njegove obveze time nisu završile jer je još morao odvesti sve nas na piće koje je, ruku na srce njemu bilo najpotrebnije.
Nakon sat vremena druženja i stručnog pražnjenja slavljeničkog novčanika svi smo se uputili na projekciju filma "Only the strong" na koju ste svi bili pozvani. Tu su nam se pridružili i ostali capoeiristi kao i neki ljudi sa strane (ne znam da li je tu bio netko od vas). Kako je T. rekao zle sile su se urotile protiv nas jer je taman prije početka video odbio bilo kakvu suradnju pa je jedna djevojka morala ići doma po svoj video kako čitava organizacija ne bi pala u vodu. Nakon nekoliko cigareta i odlaska nekolicine nestrpljivih video je spojen i uz malo nagovaranja film je počeo.
Mišljenja o filmu su podijeljena. Slažem se da je to moglo biti puno puno bolje, ali nisam otišla nezadovoljna. Vidjeh par dobrih egzibicija i preko nekoliko savršenih muških tjelesa:))) Čini se da će projekcije prerasti u nedjeljnu tradiciju, ali o tome kad se nešto više sazna. Rezultat nije izostao jer nas je idući dan već bilo više na treningu.
Nekolicina nas je zapela da se ide negdje pa se skupilo 10-tak nadobudnih i tu je počela prava zafrkancija. Otišli smo prvo u Pintu da bi na kraju završili u Maximumu ispijajući gomile piva i pričajući pizdarije. Bilo je savršeno! Rastali smo se oko 3 uglavnom pijani (bilo je nekoliko časnih iznimaka:)). Moj trenutni heroj A. poput pravog savjesnog vozača nije popio ni kap alkohola pa se pobrinuo za moju pijanu malenkost i odveo me doma. Hvala A.!
Idući dan, odnosno jučer, bio je jedan od onih dana kad vam glava ne prolazi kroz vrata baš najbolje, a želudac se buni i stenje na svaki napor. Uobičajena cijena dobrog provoda:) Nakon čitavog dana besciljnog bauljanja uslijedio je trening. Otišla sam s uvjerenjem da neću izdržati ni pola treninga, ali K. je bila ustrajna u namjeri da izbije sve alkoholne pare iz nas. Iako trening nije prošao u nekoj prevelikoj koncentraciji namučili smo se kao životinje. Ipak, bilo je zabavno jer je svaki čas netko nekome dobacio primjedbu na račun večeri prije tak da smo uveseljavali i sebe i sve one koji nisu bili sa nama. Kasnije smo otišli na bezalkoholno pićence, a potom u toplinu svojih domova. I to je to!
Post je objavljen 09.11.2004. u 14:15 sati.