Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/razgovornik

Marketing

Kladionice II

Ovo je malo drugačija tema od one jučerašnje kladionice. Te kladionice postale su pravi hit kod nas. Kladi se i staro i mlado i muško i …hm. žensko baš nisam mogao vidjeti da se klade, ali kladio bih se da i pojedine cure prakticiraju ovaj novi sport. Pune kladionice đaka- maloljetnika iako na ulazu jasno piše da je zabranjeno za mlađe od 18. Tko to čita? Neznam da su ijednog takvog vratili, kao i kad kupuju cigarete u kiosku ili alkohol u trgovini. Netko se kladi u siću a netko i malo jače svote. Svi kažu da dobiju, ali bih se opet kladio: –po vlastitom džepu. Teško je tu strast obuzdati. To je kao neki fenomen. Što je čovjek siromašniji, uzda se u neke iluzije pa igra loto s nadom u jack-pot. A od toga naravno, ćorak. Malo je onih, premalo, zapravo šačica koji baš zarađuju na kladionici. Većini je, kad se uzme uloženo-dobijeno ipak manjak na blagajni. To je postao kao neki ritual, popiti kavu u kafiću, pročitati novinu i odigrati kladionicu. Zato se kladionice i drže kafića, tamo se valjda ritualno ispunjaju "dobitne" kombinacije. I sve je dobro dok se uplate kreću u 5-10 kn, možda i malo više, koji put, ali još više svaki dan, nije baš isplativa investicija. Nešto slično, sjetiti će se mlađe generacije bilo je prije 15-ak godina sa onim čuvenim poker aparatima. Koja je to zaraza bila, mlađi naraštaji ne mogu ni zamisliti. Što se tuklo: veća-manja-kesa tanja. Evoluirali su nam kažiprsti. Sumnjam da je itko, osim njihovih vlasnika, (i onih što su kriomice duplim ključem štancali dobitak) bio na dobitku. Bilo je i onih što su na taj način bankrotirali, izgubili auto, neki i kuću, ušteđevinu… Nemože se dobiti spravu, ona je programirana koliko smije dati, vlasnik je namjesti na postotak koji želi. Pa se ti igraj.

Post je objavljen 09.11.2004. u 07:31 sati.