Učinila sam napokon nešto što već dugo nisam : odspavala sam si 2 sata popodne/predvečer!
To mi se već odavno nije uspjelo desiti. Sinoć sam bila budna do kasnog, na kraju sam i gledala reprizu Stankovićeve emisije gdje su gosti bili dizajneri Bruketa&Žinić. Mladi dečki, u ranim tidesetima koji već 10 godina rade, uspješno, poznati su u Hrvatskoj, dobro zarađuju a i neku američku nagradu su dobili, ako se ne varam. Na stranu to što nisam stručnjak za dizajn, što mi se njihove kampanje mogu dopasti ili ne, to nije uopće bitno. Bitno je što se nađu mladi ljudi, u ranim tridesetima, koji su ovdje, u Hrvatskoj, a uspješni su i rade posao u rangu svojih kolega na Zapadu. Nemaju adekvatnu formalnu edukaciju (Žinić je nesvršeni student arhitekture i dizajna), no to im nije bila zapreka, obzirom da kod nas i nije bilo adekvatnih mogućnosti školovanja, da putuju po svijetu, uče, prate stručnu literaturu. S druge strane, sinoć je na TV bio i jedan drukčiji «primjer», na «Milijunašu». Mlad dečko, 25 godina, zgodan, diplomirani pravnik, koji se doduše nije mogao odlučiti je li iz Splita ili Zagreba, dakle, mladi hajmo reć intelektualac, na jednostavna pitanja je blejao kao tele u šarena vrata. Vrhunac je bio kada je Filipović skoro dobio inzult od naprezanja da pomogne tukcu koji nezna koliko kocka (Rubikova ili kur****, svejedno!) ima stranica. Tisuću kuna koje je dobio je za ovakvu mušku tuku puno i previše.
Pa sada ti vidi...ne zavidim nimalo ljudima koji imaju djecu i strepe za njihovu budućnost, odriču se svega da im omogućuje školovanje i studij. Jer pravila nikakvih nema. Nekako imam osjećaj da današnji klinci, osim pomanjkanja rowing-modela imaju i pomanjkanje motivacije.
Danas je ovdje opako zabrijala bura. Smrzla sam se u par koraka do auta. Srećom, stan mi gleda da jugozapad, pa nisam morala ni uključivati grijanje. Na poslu je danas bilo poprilično OK, dosta posla ali je relativno «glatko klizio», tako da sam završila već oko 17 sati, a kako nisam imala ništa za obaviti u gradu, išla sam ravno kući. Istuširala sam se, pojela mali sendvič i jogurt...i uvalila se u krevet! Zaspala sam kao klada, i vjerojatno bih i sada spavala da me već prije 20 sati nije mama zvala telefonom (eh, te mame...ja sam za nju ostala 16-godišnjakinja zauvijek!). Ustala sam, napravila miješanu salaticu sa sjemenkama, skuhala si mate'čaj...i sjela za komp. Večeras me čeka dosta posla, moram završiti neki (stručni) članak jer mi je u petak deadline...a sve mi je još u skicama. No, ne brinem se, ja sam rođeni kampanjac... kada zagusti (a meni redovito zagusti, stvari koje su mi naporne uvijek ostavljam za kraj) mogu potegnuti i cijelu noć :)))
Post je objavljen 08.11.2004. u 22:33 sati.