Sovjetski plan obrane ( II. Svjetski rat 1941. godina )
Ratni plan obrane SSSR izrađen je u proljeće 1941. godine, a predviđao je ešeloniranu obranu snaga Crvene armije (CA) razmještenih u zapadnim vojnim okruzima. Zamisao plana bila je da snage prvog strategijskog ešelona u prvim danima borbi na granicama zadrže početni njemački napad (oslanjajući se na utvrđena područja), da se zaštiti mobilizacija i koncentracija ostalih snaga CA po dubini, te da se tako stvore povoljni uvjeti za protuofenzivu CA. U slučaju da njemačke snage probiju obranu CA je u pričuvi imala mehanizirane i zračne snage koje su trebale kombiniranim djelovanjima zaustaviti proboj. U svibnju 1941. godine određena su dva smjera protuudara CA: glavni sa snagama Jugozapadne fronte (Kijevski vojni okrug i Odeski vojni okrug) usmjeren prema Krakowu i Katovicama s ciljem presijecanja komunikacija između Njemačke i njezinih balkanskih saveznika i pomoćni smjer protuudara sa snagama Zapadnog fronta (Specijalni zapadni vojni okrug) s ciljem pružanja potpore glavnom smjeru protuudara i uništenje njemačkih snaga na crti Waršava – Demblin. Na bokovima se trebala provoditi aktivna obrana.
U skladu s tim planom u svibnju su počeli razmještaji snaga CA i to: 9. armija s 14., 35. i 48. streljački korpus uz granicu, u drugoj crti 2. i 18. mehanizirani korpus, te 3. zračni korpus. Ove snage činile su Odeski vojni okrug Jugozapadnog fronta. Snage Specijalnog kijevskog vojnog okruga Jugozapadnog fronta činile su: 12. armija s 13. i 17. streljačkim korpusom raspoređenim uz granicu, te 16. mehaniziranim korpusom u drugoj crti., 26. armija s 8. streljačkim korpusom raspoređenim uz granicu i 8. mehaniziranim korpusom u drugoj crti., 6. armija s 6. streljačkim korpusom uz granicu, te 4. i 15. mehaniziranim korpusom u drugoj crti., 5. armija s 15. i 27 streljačkim korpusom. Uz ove snage oko grada Kijeva raspoređene su snage 16. armije s 32. streljačkim korpusom, 19. armije s 25. i 34. streljačkim korpusom i 21. armije s 63. i 66. streljačkim korpusom. Kao pričuva tu su snage 31., 36., 37., 48. i 49. streljačkog korpusa, zatim 9., 19., 22. i 24., mehaniziranog korpusa, te 1. zračnog korpusa. Snage Specijalnog zapadnog vojnog okruga Zapadnog fronta činile su: 4. armija s 28. streljačkim korpusom uz granicu i 14. mehaniziranim korpusom u drugoj crti, 10. armija s 1. i 5. streljačkim korpusom raspoređenim uz granicu, te 6. i 13 mehaniziranim korpusom u drugoj crti, 3. armija s 4. streljačkim korpusom uz granicu i 11. streljačkim korpusom u drugoj crti. Pored ovih snaga oko grada Minska razmještena je 13. armija s 2. streljačkim, 17. i 20. mehaniziranim i 4. zračnim korpusom. Snage Specijalnog baltičkog vojnog okruga Sjeverozapadnog fronta činile su: 11. armija s 16. i 29. streljačkim korpusom uz granicu, te 3. mehaniziranim korpusom u drugoj crti, 8. armija s 10. i 11. streljačkim korpusom uz granicu i 12. mehaniziranim korpusom u drugoj crti. Tu su još oko grada Velikie Luki snage 22. armije s 51. i 62. streljačkim korpusom, zatim snage 27. armije s 22. i 24. streljačkim korpusom, te pričuvom od 1. i 21. mehaniziranog korpusa raspoređene oko grada Rige. Prema Finskoj razvile su se snage 23. armije s 19. i 50. streljačkim korpusom, te 10. mehaniziranim korpusom. Oko garda Talina brani se 65. streljački korpus. Moskvu brane snage 20. armije sastavljene od 61., 67. i 69. streljačkog korpusa, te snage 7. mehaniziranog korpusa. No, da ne bi izazvali Nijemce ove postrojbe ne provode nikakve pripreme i ne provode borbenu obuku za podizanje bojne spremnosti.
Na kraju ovakav ofenzivni raspored snaga CA, s namjerom da se ne poduzima preventivni napad na njemačke snage nije baš bio sretno izabran. Možda bi bilo bolje i vojnički gledano logičnije da su se ove postrojbe razmjestile u sustav strategijske obrane po dubini s čimbenikom zamjene prostora za vrijeme, a čime bi se njemačkim postrojbama nanijeli veći i znatno ozbiljniji gubitci. Druga loša činjenica po CA bila je Staljinova potpuno kriva prosudba da će Nijemci napasti glavnim snagama prema jugu, a ne prema sjeveru, pa su i tako na Jugozapadnom frontu krivo razmještene i koncentrirane snage CA. Slijedeća činjenica je ta što su sovjetski maršali svjesni da je napad Njemačke neizbježan i siguran, a Staljin u to ne želi povjerovati. Žukov je u više navrata želio izvesti preventivne napade na njemačke postrojbe, a da mu je to Staljin dopustio sigurno bi katastrofa koja će nastupiti u lipnju 1941. godine bila daleko manja.
Post je objavljen 08.11.2004. u 21:51 sati.