Nema teže stvari nego zamišljati pitanja koja postavlja nepoznata osoba. Iskusni istraživači imaju prednost: osobno poznaju mnogo svojih čitalaca. Razgovaraju s njima, isprobavaju ideje prije nego što o njima počnu pisati. A kad ne poznaju čitaoce, pokušaju saznati nešto o njima.
Grupa fizičara koja je htjela da biolozi zapaze njihovo istraživanje bila je nesretna kad su im odbili prvi rukopis poslan u biologijski časopis. Zato su počeli ići na simpozije biologa, čitati biologijske časopise, čak su zalazili i u kafić odsjeka za biologiju (! -- op. prev.). Kad su shvatili kako biolozi razmišljaju, malo su preradili tekstove i uspjeli su objaviti radove koji su utjecali na struku.
Studenti rijetko imaju vremena ili mogućnosti da se druže s čitaocima, osobito prije nego što se počnu specijalizirati. Ali možete se pripremiti za pitanja koja bi vaši čitaoci mogli postaviti:
* Čitajte časopise koji objavljuju istraživanja slična vašima. Prokužite vrstu pitanja koja članci prihvaćaju i na koja odgovaraju.
* Isprobajte svoju tezu na profesoru. Pošto imate plan, ali prije prve verzije, pričajte o idejama, raspitajte se što mu / joj izgleda nejasno ili dvojbeno.
* Zamolite nekog da pročita vašu prvu verziju i naznači gdje ima pitanja ili gdje vidi alternative. Nađite nekoga što je moguće sličnijeg čitaocima koje imate u vidu.
Sto hiljada puta su vam rekli da mislite na svoje čitaoce. Da biste to mogli, morate ih upoznati.