Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anarhijaweekly

Marketing

bruketa i žinić under fire

popularni aleksandar stanković ugostio je jučer dvojac Bruketu i Žinića. Kako je već dobro poznat po svom trendy novinarstvu u kojem je radi postizanja dinamike potrebno svakog sugovornika prekinuti u pola rečenice, tako me ni ove nedjelje nije iznenadio njegov napadački stav prema svojim gostima. Stanković ne samo da prekida sugovornika; on ne dopušta da ovaj, ma tko god to bio, kaže ono najvažnije. Njegovi gosti, a koji ga možda ne prate redovito svake Nedjelje u dva, često su zabezeknuti ovakvim sugovornikom.
No ovaj put preko puta nije imao političara niti javnog djelatnika financiranog iz našeg krvavo zarađenog proračuna, nego potpuno financijski nezavisne momke koji su valjda došli polemizirati problematiku hrvatskog dizajna, reklame, vizualnog identiteta i slično. Svaki novinar koji drži do struke pobrinuo bi se adekvatno pripremiti za razgovor, no naš Aleksandar u dva navrata i sam priznaje kako ne zna pročitati imena dvojice skandinavaca o kojima bi pričao (vjerojatno Kjell A. Nordstrom i Jonas Ridderstrale i njihov Karaoke kapitalizam), kao niti prezime francuza Beigbedera, autora 129,90 o kojeg se spomenuti uhvatio kao pijan plota namećući tezu kako su Bruketa i Žinić zapravo manipulatori potrošača, poput spomenutog francuza koji je to i sam priznao. Precizno i argumentirano Bruketa objašnjava o razlici između marketinga u razvijenom zasićenom pretežito zapadnom kapitalizmu, i onom što se događa na mladom hrvatskom tržištu. Objašnjava kako ni najbolja reklama neće prodati drek i kako se takve kampanje i proizvodi u tržišnoj ekonomiji vrlo brzo raskrinkaju, no Stankoviću to očito nije dovoljno i on tone sve dublje pokazujući apsolutno nepoznavanje osnovnih pomova tržišne ekonomije, marketinga, prodaje i svega onoga o čemu bi u svojoj emisiji tako rado vodio razgovor.
Stanković nadalje prikazuje dvojčevu reklamu za Music Club, iza koje (pa to mi svi znamo) stoji prodaja cigareta MC, no činjenica je da i Music Club kao takav postoji i da su spomenuti reklamu radili isključivo za Music Club s obzirom da je relamiranje cigareta u RH zabranjeno zakonom. Ako postoji povezanost između ove dvije suprotstavljene djelatnosti, o tome bi računa trebali voditi djelatnici državnog inspektorata, a nikako ne dizajneri. Sjetimo se svojedobne kampanje DJ Pelin na 186,2, koja je u istom stilu reklamirala Badelov pelinkovac. Pred kraj, student iz gledališta postavlja Bruketi i Žiniću zanimljivo pitanje; koriste li pri radu za postizanje kreativnosti kakve opojne droge ili alkohol, što Stankovića oduševi i poput nedozrelog djeteta spominje svoju mladost, vjerojatne eksperimente sa spomenutim opijatima i mišljenje svoje majke o svemu tome, što mene kao gledatelja ove emisije apsolutno ne zanima.
Generalno, gosti su se nekoliko puta tijekom emisije blijedo pogledavali nakon Stankovićevih pitanja, kulturno se smješkali jer su vjerojatno pristojno odgojeni, a drčni voditelj vjerojatno će i dalje biti nesvjestan svoje nekompetencije jer je i većina kadrovske strukture iznad njega takva (čast izuzecima) ali sve to plaća naša pretplata (opet čast izuzecima koji je ne plaćaju).



Post je objavljen 08.11.2004. u 17:37 sati.