Pregled posta

Udruga pozitivnih misli

Znam, znam, ponekad sam vam jakooo dosadna, naporna i patetična svojim pozitivnim razmišljanjima, no pomirite se već jednom s tim. Jednostavno sam se tako preodgojila, sretna sam i zadovoljna pa se nadam da ćete znati nadići tu povremenu iritantnost mog osmjeha i znati cijeniti ono što vam on nosi. Kako nisam jedina u kategoriji iritantnih, dosadnih, napornih i patetitičkih pozitivnih mislilaca odlučila sam osnovati klub, odnosno udrugu. Pa se lijepo svi skupa možemo družiti, osmjehivati i ići vam na živce :)

Sad da ne bi vi mislili da sam ja jako inventivna i puna dobrih ideja (jesam, ali vam to neću priznati), otkrit ću vam da sam na tu ideju došla gledajući nedavno reportažu o Klubu ljubitelja čokolade. Njihovi članovi mahniti su obožavatelji te čarobne smeđe supstance, a za svoja druženja su vjerojatno dobili i prostor od grada. Gledala sam ja tu reportažu sa velikim ushitom i odmah se poželjela priključiti toj čudnovatoj skupini veselih ljudi, gurmanskih uživatelja u raznovrsnim aromama i okusima zamamne nam slastice. I u tom se prostoru, ukusno uređenom koji na svakom koraku odiše duhom njihove hrane vodilje, oni lijepo sastaju, bez ikakvih kompleksa, srama i stida klopaju čokoladu, a vjerojatno im je i neki proizvođač čokolade i sponzor. I uživaju. Da, učlanit ću se i ja u njihovo društvo pa me onda više neće ljudi tako čudno promatrati po cesti dok hodam i zadovoljno tamanim onu Kraševu mliječnu simplex čokoladu. No da se vratim ja Udruzi pozitivnih misli...

To a woman who complained about her destiny the Master said, "It is you who make your destiny." - "But surely I am not responsible for being born a woman?" - "Being born a woman isn't destiny. That is fate. Destiny is how you accept your womanhood and what you make of it." : : Destiny - Anthony de Mello: :

Ponukana razmišljanjima o zadovoljnim licima ljubitelja čokolade, pomislih da znam jako puno ljudi koji imaju pozitivne misli prema svemu što ih okružuje. I za to im nije neophodno potrebna čokolada. Sve što im treba već imaju u sebi. Kao i svi ostali, samo je "to" još kod večine neotkriveno blago. Takvi su ljudi pozitivniji najviše prema sebi samima. I nisu oni pripadnici blentave skupine koji baš u svemu vide dobro već su racionalni i mudri ljudi koji znaju zauzeti pozitivan stav prema okolnostima i s optimizmom u mislima napraviti još jedan korak dalje. Nisu to ljudi koje ćete baš uvijek i u svakom trenutku vidjeti ozarena lica i sa osmjehom na licu, ali su to osobe koje će vam svojim pozitivnim i zdravim stavom pomoći da prebrodite i naturobnije periode u životu. I s takvim se ljudima volim družiti. Volim optimistične ljude koji zrače dobrom energijom. Nekima znaju ići na živce jer ih nerviraju svojim osmjehom, dobrim mislima, pozitivizmom čak i u trenucima kad znate i osjećate da se drže zubima za zrak i troše posljednje atome energije na preživljavanje. Ali oni uvijek prežive. I prežive s osmjehom. Stoga, odmaknite živciranje sa strane i počnite razmišljati što oni dobivaju takvim stavom, a kad dođete do zaključka, primjenite ga na sebi kako bi iz prve ruke provjerili o čemu se radi.

Znate li nekog tko odgovara ovom opisu? Naravno da znate. I zato što nas puno ima, i zato što takve osobe tako jako trebamo u svom društvu, ma koliko nas ponekad iritirali i nervirali, zato ćemo, nadam se, zajedničkim snagama izgraditi virtualnu Udrugu pozitivnih misli. Zar ne? :))))



Post je objavljen 09.11.2004. u 10:28 sati.