Pregled posta

Postolari

Svatko od nas sklon je mijenjati svijet oko sebe. Svi mi imamo mišljenje što bi trebalo napraviti, kakve bi promjene trebale biti, filozofirat ćemo danima o onom što nas smeta, pjeniti se pokušavajući dokazati kako je upravo naša ideja najbolje rješenje za nekog drugog, ljutiti se ukoliko ne nađemo prave sugovornike koji će nas podržati u našim željama da promijenimo svijet u kojem živimo. Ekstremniji među nama će se odlučiti na promjenu okoliša, odlasku na neko drugo mjesto gdje će lakše ostvariti svoje snove, gdje je klima ugodnija za njihove ideje. No, svi mi ponekad zaboravljamo da bez obzira koliko okoliša promijenili ili društva zamijenili, mi ostajemo konstanta u cijeloj priči. I pri takvim promjenama, selidbama, turbulencijama u životu, pri prvom nezadovoljstvu koje se rodi u nama ponovo priskačemo metodi izmjene svijeta. Da, slažem se, svijet treba promijeniti, ali prva promjena kreće malim koracima iznutra svakog od nas ponaosob.

We cannot become what we need to be by remaining what we are. : : Max Depree: :

Ima jedna priča kojom se može oslikati bar jedna od naših svakodnevnih životnih situacija. Jednom davno živio je kralj izuzetno bogate države koji je jednog dana krenuo u posjetu najudaljenijih dijelova njegovog kraljevstva. Kada se vratio u svoj dvorac, žalio se na bolove u nogama, jer je po prvi put obavio tako dalek put, a cesta kojom je prošao bila je loša i puna kamenja. Nakon tog iskustva naredio je svojim podanicima da sve ceste u njegovom kraljevstvu prekriju kožom kako bi putovanja bila ugodnija. Za to mu je, naravno, trebalo tisuće i tisuće kravljih koža i poveća svota novaca. Nitko mu nije želio proturječiti, no jedan ga je sluga priupitao: "Zašto morate potrošiti toliko veliki iznos novca i ubiti toliko krava kada bi bilo mudrije da izrežete samo jedan mali komadić kože i njime prekrijete svoja stopala?" Kralj je bio iznenađen tom idejom, no kasnije se složio da naprave "cipele" za njegova vlastita stopala. I tako je nastao postolarski zanat...

Zgodna poruka ove priče (osim što sad znate kako su nastali postolari) je da ukoliko želite napraviti svijet sretnijim mjestom za život, ne mijenjajte svijet, mijenjajte sebe. Mijenjajte svoje misli na bolje, pozitivnije, vedrije, veselije... Isprva će vam biti teško, borit ćete se sami sa sobom, prolaziti kroz oluje i orkane vlastitih sukoba, no kad se jednom ta situacija smiri, a smirit će se, shvatit ćete da se svijet oko vas nekim čudom promijenio na bolje. A to čudo izazvali ste vi. Ne vjerujete mi? Odlično, priželjkivala sam vaš skepticizam i nevjericu, i zato vas molim da bar provjerite ovu teoriju. Što imate za izgubiti? ;)



Post je objavljen 08.11.2004. u 12:58 sati.