Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zgubidanije

Marketing

Nedostatak sna

Natjecatelji na pustolovnim utrkama cesto provedu i po dvije i vise noci bez sna. Efekt je slican nekim halucinogenim drogama, mozak ne obradjuje bas najbolje informacije od osjetila...Na pustolovnim utrkama cesto (redovno) zalomimo cijelu noc bez spavanja, u pokretu. Jer obicno te utrke traju preko 30 sati u komadu.
Prisjetio sam se ovog vrlo vaznog detalja u pustolovnim zbog dogadjanja ovaj petak, kad sam skoro pa probdio noc pred jednu 17km utrku. Desilo se da sam sa tuluma dosao u krevet tek u 5.30 i imao pred sobom tri sata sna, nakon cega je slijedilo trcanje. Fora je u tome da sam nekad, pred 3-4 godine, bio luud ako nisam odspavao svojih 7-8 sati. A provesti noc u pokretu mi je bilo nezamislivo. Pa sam se tak sretan sto imam CAK tri sata za dremnut malo sjetio kak je to islo. Od prvih cjelonocnih tuluma nakon kojih sam spavao 20 sati, padanja u nesvijest nakon jednog techno partija...

Na prvoj utrci smo spavali obje noci po cca 6 sati, a vodeci su zavrsili trku sa jednom noci na terenu, koju su prehodali. Bez minute sna. Tad sam mislio pa koji su to supermeni, kak mogu? Mi smo prakticki prestali funkcionirati u pol noci, nije nam bilo na kraj pameti ideja da nastavimo cijelu noc. Ali vec na drugoj trci smo probali bez spavanja (imali par nocnih treninga u tom cilju) i skoro uspjeli.
Nakon toga skoro svaki put izdrzavamo cijelu noc u akciji. Tek ponekad netko zatrazi pol sata sna. Onaj Velebit trek vec prolazim cijelu noc potpuno priseban, ko da i nije mrak. A vrhunac sam dozivio na trci u Velenju, kad sam prosao dvije noci zaredom bez spavanja.

Ostatak ekipe se raspao drugu noc, ja sam se divio sam sebi kak mogu vise tak. Poslije naravno trebam tri-cetri dana da se vratim u normalni ritam. Ali u Velenju sam imao novo iskustvo, povezano s tim nespavanjem dvije noci. To se desilo u drugu zoru, kad smo ostali samo dvojica iz tima zajedno i onaj drugi mi je prilegao na par minuta. Ja sam namjerno ostao budan, nisam osjecao potrebu za snom ali sam uocio posljedice. Vid mi se ponasao ko Windowsi kad navuku prehladu. Bljeskalo je, slika se iskrivljavala po rubovima, boje mijesale. U jednom trenutku sam skuzio da mi se u rubu vidnog polja nesto mice, neko svjetlo. Znao sam sto je , haluciniram, jer bili smo usred sume, pa sam oprezno proucavao sto je to. Od neke table na drvu mi se ucinilo da je light show, onak ko za Bozic, lampice oko table koje svijetle ukrug. Desno u grmlju "vidio" sam izloge, natpise, firme, nesto izmedju naselja Teletubbiesa i Hobbita. Sasvim jasno, sasvim neodvojivo od stvarnog svijeta. "Vaaau koja fora" mislio sam si, ali malo se i zabrinuo nad tim genocidom nad vlastitim neuronima.

Ali te nase trke su nista prema onom sto si ljudi rade na nekima. Eco challenge, Raid Gaulloises i neke druge traju po tjedan dana! A oni koji ganjaju pobjedu spavaju po sat svaku noc u prosjeku, zamislite 5-6 zaredom tako!? To su hodajuci zombiji, prelaze i do 1000km bez pravog sna. To vidi vukove, medvjede od grmlja, pada s bicikla na ravnom jer brije da ide u ponor, i obratno, pada u ponor jer ne kuzi. Postoji cak i izbor najbolje halucinacije na utrci. Simun je pricao da je u Vijetnamu na Raidu nakon 4-5 noci na veslanju tjerao najezde drugih timova na svoj splav, zapravo su ga njegovi iz tima morali vezat da se smiri i ne prevrne ih. Nikog nije bilo, a ovaj vidio invaziju.

... the reality can be pretty different. Halucinacije izazavane nespavanjem jos su jedna od opasnosti s kojima se suocavaju pustolovi. Moguce su i kobne pogreske u procjeni...Od nasih domacih "uradaka" sjecam se jos prica Darija o vidjenju Silje (lika iz crtica) na cesti, optuzbama Ane Marije da smo frend i ja digli jedra na kajaku, jednom smo Sanda i ja napravili krug na biciklima oko nekog drva i odvezli se nazad istim putem (kad smo trebali ici ravno). Elvir mi u Velenju objasnjavao da igla na kompasu pokazuje jug i ode on. Marko mi se u Makarskoj u noci zabio u odbojnik uz cestu, hodao je i spavao istovremeno. Matan je isao sijeci zavoj na cesti na Visu, pao s biciklom u rupu od dva metra. Njegov iz tima Pol pita sta je bilo, ova jkaze "A pa sam u rupu", kaze Pol "A onda dobro ajmo dalje". Sanda jednom zaspala na blatnoj cesti, mislila da je jastuk od lokve vode valjda. I jos puno toga smijesnoga sam vidio i cuo. I to skoro sve nakon samo jedne noci. Sve me strah sta bi bilo trecu, cetvrtu po redu. Ozenio bih neku babu od 70g usput valjda.

Post je objavljen 08.11.2004. u 11:48 sati.