
Sjede gradjevinski radnici Englez, Francuz i Mujo na 20 katu zgrade koja se gradi i otvaraju paketice sa doruckom:
Englez: "f**k it! Opet mi je Mary napravila tost sa putrom i sirom. Vec 20 godina mi pravi isto svaki dan. Ako mi i sutra smjesti isto, skacem dolje da se ubijem!"
Francuz: "Mon Dieu! I meni je Jacqueline opet napravila baget sa majonezom, brijem i gljivama. Ako sutra bude isto, solidarno skacem i ja!"
Mujo: "Jebo mater, evo u mene opet naki glupi hljeb sa marmeladom! Ako i sutra bude isto, vala eto i mene za vama dolje!"
Naravno, sutradan kao i do tada, svi imaju isto za dorucak. Skoci Englez, skoci Francuz, i nas Mujo hrabro za njima.
Na sahrani njih trojice stoje Mary, Jacqueline i Fata:
Mary: "Dear God! Da smo samo znale sta ih tisti. Da su nam bar jednom rekli da ne vole jesti uvijek isto. Oh, mucenici jadni. Pa napravila bih neki drugi sendvic. (Smrc)"
Jacqueline: "Da, draga moja (smrc), i ja bih mom muzu napravila nesto drugo; da sam samo znala..."
Fata: "Jes' vala... (pauza). Samo ne znam sto skoci Mujo. On je vazda sam spremo svoj dorucak..."
Čovjek vodi ljubav sa ljubavnicom. Lud'lo. Sve se trese. Otvaraju se vrata - ulazi njen muž - 2 metra - težak 130kg. Hvata nesretnika za nogu i vrat, iznosi ga na terasu i baca sa 14-tog kata. Čovjek dok pada razmišlja:
- "Konju jedan koji ti je ***** ovo trebalo - imam super ženu, djecu, kola, plaću..."
Dolje prolazi traktor i vuče prikolicu sa sijenom i čovek - tras - pada na sijeno. Ustaje - otresa ono sijeno sa sebe i kaže:
- "E, što ja serem kad se uplašim."
Post je objavljen 08.11.2004. u 08:52 sati.