Početkom listopada novinarka Helena Puljiz saslušana je u prostorijama Protuobavještajne agencije (POA) i pritom izvrgnuta prijetnjama i ucjenama. Novinarka Helena Puljiz saslušavana je 5 sati u uredu POA-e u prisutnosti trojice agenata. Glavna tema razgovora bio je odnos Mesića i Bagića u vrijeme dok je Puljiz pratila Ured predsjednika za ˝Jutarnji list˝.
Ona je za to vrijeme došla u sukob sa Uredom, pa su agenti namjeravali iskoristiti tu činjenicu da bi iz nje izvukli informacije protiv Mesića. Najprije su joj ponudili da će je zaposliti u bilo kojoj novinskoj redakciji i riješiti joj životne probleme, u zamjenu za neke ´poslove koje bi ona odrađivala za tajne službe´. Puljiz je to odbila, nakon čega su agenti posegnuli za prijetnjama: podsjetili su je da joj brat radi u MUP-u, zatim su spominjali njezine životne i seksualne navike, privatne kontakte, uvjete egzistencije i tome slično.
Oćemo rekonstruirat? Ajmo ća…
U tijesnoj slabo osvijetljenoj sobici, dim cigara, tri muškarca, jedna žena, jedan stol, na njemu telefon, jedna stolica… AgentNo1: Sjednite Helena, sjednite! Brzo ćemo mi ovo, ovo je samo informativni razgovor, shvaćate? Jeste za kavu? Puljiz: Ne bih hval… AgentNo1: Nego što nego jeste, evo sad će kolega donijeti, samo Vi sjedite… Pogled prema AgentuNo2. koji izlazi iz prostorije… AgentNo1. pripaljujući cigaru: Dakle Helena, a mogu vas zvati Helena zar ne, pa mi smo ionako prijatelji jeli tako, a među prijateljima… Puljiz: Što želite od mene, zašto ste me doveli ovdje? AgentNo1: He-he, pa prijatelji se mogu naći na kavici jeli tako Helena, na kavici i na dobrom razgovoru, a mislim da će – u obostranom interesu – ovaj razgovor biti dobar… A evo nam i kavice! U prostoriju se vraća AgentNo2. sa povećom plastičnom čašom punom kave… AgentNo1: Evo nam Helena kavice, okrijepite se slobodno, slobodno! Puljiz: Ne bih hval… AgentNo1: Dakle, evo sad kad smo se opustili jeli tako Helena, hajdemo popričati – Vi ste ono izvještavali iz Ureda predsjednika zar ne Helena!? Vi ste našeg Stipicu dobro upoznali, hm!? Čujem.. i neki sukobić imali, zar ne!? Hm!? Puljiz: Gospodine, ja kao novinar i profesionalac ne namjeravam sa Vama o… AgentNo1: Ha-ha, ma dajte, dajte, ovo je samo prijateljski razgovor, možemo reći pokoju o Stipi našem, a priča dobre vicove jel´da ha-ha, vrag je taj naš Stipe jel´da Helena… A jeli i Vama koji ispričao? Na primjer na nekim sastancima? Koje ste i Vi pratili? Hm?? Puljiz: Molim!? AgentNo1: Ma sigurno je, sigurno je, vrag je on jel´da je, jel´da se slažemo ma vidim ja da ćemo se mi složiti… ta uzmite kavu Helena, uzmite, uzmite! Aaa.. Vi ste ono Helena samo dopisnik? Nemate stalno zaposlenje u novinama? Puljiz: Ne vidim kakve to veze… AgentNo1: To je nedopustivo! Tako mlada i obrazovana osoba, a nemati riješenu egzistenciju! I to u današnjim vremenima – stvarno nedopustivo! Danas bi čovjek lako mogao i umrijeti od gladi, ne slažete li se Helena!? Da, da.. teško je, teško… Ali – zato su tu prijatelji! Jeli tako Helena!? Zato su tu prijatelji, evo moglo bi se reći prijatelji kao nas dvoje.. prijatelji uz kavicu.. pa mogao bi se naći i kakav stalni posao, u nekoj novinskoj agenciji jeli… Glavno da se ima prijatelje na pravim pozicijama, a moglo bi se reći da ih imamo… samo… kad bi se sjetili onih Stipinih sastanaka i sa kim, ako me razumijete… e onda bi se sigurno kakav posao našao, ha!? Što kažete Helena!? Puljiz: Jesam li ja to dobro shvatila? Vi meni nudite stalan posao u zamijenu za informacije o Predsjedniku..? AgentNo1: Jesmo li prijatelji ili nismo, ne?! To je sve što kažem Helena, prijatelji ili… Vrijedi li ovo među nama, ovaj naš dogovor.. jesmo li se dogovorili?? Puljiz: Gospodine, ja ne znam što je ˝ovo među nama˝ , ali prijateljstvo sigurno nije. AgentNo1: Pa nemojte tako Helena, mi ležerno razgovaramo uz kavicu, samo razgovaramo, ne morate se odmah ljutiti he-he… Puljiz: Vi gospodine meni nudite mito? Mislim da sam dobro shvatila? Mogu li vas citirati u tisku.. gospodine? Trenutak neugodne tišine, pogled prema do tada tihom AgentuNo3.
(inače robusnijeg izgleda)… AgentNo1. uz uzdah: E Helena, Helena… a tako smo lijepo razgovarali… a šteta, šteta, velika šteta! A što se može… ja sam učinio sve u mojoj moći, baš sve. I uz najbolju volju.. bojim se da ja ovdje više nemam pravo glasa.. ah. Mislim da kolega neće imati ovoliko razumijevanja, a tako smo se lijepo slagali, zar ne Helena? Ali eto, znate kako kažu – svemu lijepom dođe kraj. Agenti zamijenjuju mjesta, No2. i No3. skidaju sakoe, zavrću rukave košulja i prijeteći se nadvisuju nad novinarkom… AgentNo3: MALA TIB´NAS ZAJEBAVALA, JEL´!! NAS SI NAŠLA ZAJEBAVAT, MAJKU TI NOVINERSKU!! Šta ti misliš da mi ne znamo ko su teb´mater i ćaća, AAA!!! Da mi ne znamo di oni živu!! Jel mala – govori! GOVORI KA TI VELIN!!! Puljiz: Aha shvaćam, kolega je bio ˝dobar˝, a vi ste znači ˝loš˝ polic… AgentNo3: MATER TI TVOJU – TIŠ MEN LOŠ!! OĆEŠ DA TI BRAT LETI S POSLA, AA?! OŠ LI?! OŠ LI!!! Ka da mi ne znamo da je on u MUPa! Letiće, letiće neće ni znat di mu je gujica!! Jes čula!! Puljiz: Gospodin… AgentNo3: Ćaća ti je gospodin, a ne ja!! Jes čula! Krv ćeš ti men pišat, krv!! Pa više neš saki vikend onem svon kurvišu u posite ić! Ježa´š ti men jebat – ježa!! Šta s´zinula, misliš da mi ne znamo koji ti je, i ti a i on! Govori!!! GOVORI!! Puljiz: - AgentNo3: Mučiš jel?! Mučiš!! Boje ti je da govoriš, boje ti je da govoriš il´si najebala, i ti i oni tvoj! A ka ti mater iđe smeće bacit – nek ne iđe sama, jes čula! Nek ne iđe sama!! Zato govori!! Govori pi…ti materina novinerska!!! Puljiz: Želim zvati svog odvjetni… AgentNo3: Slušaj mala moš ti men pušit ku… Mala bi zvala! Ma nemoj molin te, oho-ho! Bi li možda i sladoled!? A!?! Ode san ja bog i batina, jes čula!! JA! Nema odvjetnik, nema prijatelj, nema Stipe – JA! JA jes čula!! Ma krv ćeš ti men pišat! Sredit ćemo mi tebe, i tebe i one tvoje kavandžije! Koka bi u Ilici kavu suboton pila, sa prijateljicama, sa muškićićima – ma molim te! Slušaj mala znamo mi… znamo mi… sve mi znamo… Zazvoni telefon, nastupa muk, AgentNo3. pogleda AgentaNo1, on mirno diže slušalicu… AgentNo1: Da. Da šefe. Ne. Ne. Još ništa. Tako je – ništa. Da. Da. Dobro šefe. Spušta slušalicu, olabavljuje kravatu, sjeda na rub stola, pripaljuje novu cigaretu, kratak pogled prema AgentuNo2… AgentNo1: Dakle Helena, jeste za još jednu kavicu? …i tako još 4 sata…
Mene zanima samo sljedeće… Tko je šef?
I hoće li se i zbog ovoga osnovati istražno povjerenstvo (na kojemu npr. tako žestoko inzistira Glavaš zbog Viktora Lenca)?