Zhivimo u sadashnjosti. Ali mnogi ljudi to ne znaju ukljuchujuchi i mene.
Proshlosti se sjechamo, trebamo zhivjet u sadashnjosti, a nadati se buduchnosti.
Ja zhivim u proshlosti, i chekam buduchnost, dok mi sadashnjost prolazi pokraj mene. Pitam se zashto? Ne nalazim odgovor. Proshlost je se vech desila, mozhda se zato vracham u nju. Proshlost mogu izabrat.. loshe i dobre trenutke. Ovisno od onoga koje hochu da prozhivim. I uvjek iznova, ja mogu da se sjetim, i da prodjem kroz to u mislima. Sadashnjost vechinu vremena ne zhivim, jer to nije to shto sam htjela, jer je to samo put ka onome shto zhelim, i shto mislim da che bit. I zhivot lagano prolazi. A ja se sjecham, i nadam. To mi ne valja. Zhivot prolazi.. godine.. trenutci a ja se nadam nechem vishe..
Nadala sam se tebi. Nadala, jer je to proshlo vrijeme i vishe se ne nadam. Zhelim popunit moju teglu i sitnim kamenchichima, i pijeskom (momentima) a ne s par krupnih kamenja.. zhelim upotpuniti svoj zhivot. Pa ako to znachi zhivjeti s nekim drugim, neka bude.
Dala sam sve od sebe, sve sam pokushala. Ljubav nije glasanje. U ljubavi obje stranke moraju bit za DA, inache nema ljubavi. Tu ne mozhe preovladat jachi glas. To sam tek nedavno shvatila. Shvatila sam da se u ljubavi i zhivotu ne mozhe glasat za bolje sutra..Shvatila sam da si taj zhivot sama moram izgradit. Pa bez tebe, ako je sudjeno.
Ne zhelim te napustiti niti zaboraviti. Ali to je ono shto ti zhelish. Ne zhelish me kao prijatelja, ti i nemash prijatelja. A htjela sam ti bit neko na koga se mozhesh oslonit kad ti je najtezhe. Htjela sam biti tu za tebe, pomochi ti kada je pomoch najpotrebnija. Dati ti lijepu rijech, zagrljaj. Utjehu.
Htjela sam.. a sadashnjost je neshto sasvim drugo..
Post je objavljen 23.05.2004. u 10:45 sati.