Imao sam glavobolju kad sam se probudio jučer, ali to je bilo to. Začudo, želudac je dobro podnio svo ono piće. Ostalo nas je petero spavati kod Richarda. Osim Richarda i mene, tu su bili još Dragutin i dvije djevojke. Nakon što smo se svi probudili, Dragutin je jednu od cura odvezao doma, a kad se vratio krenuli smo s pospremanjem. I dobro smo pospremili. Dva i pol sata trebalo nam je da cijelu kuću vratimo u njeno prvobitno stanje. Onda smo odveli Dragutina i drugu curu doma. Richard i ja smo odlučili riješiti problem mamurluka kod Srbina. Fino smo si pojeli mesine i bili ko novi. Navečer smo se opet našli Dragutin, Richard i ja i otišli kod jednog od mladića koji su bili na tulkasu po fotke. Kad sam vidio slike, i na njima vidio u kakvom sam stanju bio, porazmislio sam si malo i došao do zaključka da si više ne bi trebao prirediti takvo što. Isto tako, došao sam do zaključka da kad si u takvom stanju, najbolji prijatelji su ti najveći neprijatelji, i obrnuto. Moji vjerni prijatelji radili su mi razne gadarije, dok sam ja bespomočno spavao bunovnim snom. Zato valjda i ona agresija o kojoj su mi pričali. Mora da sam podsvjesno ipak bio svjestan svega. Evo sad slika. Samo ovih pristojnih. Kronolški su složene. Valjda.
Jacuzzi pimp, to sam ja!

Dr. Phil
Dremam si ja malo
Richard, Vern i Beka (the dog)
Dragutin u stanju visoke kontemplacije
Dajte mu još pet minuta!
Post je objavljen 07.11.2004. u 17:01 sati.