Jej. Bio sam danas u posjeti svojoj maloj sestrični, koja se, usput, ne zove niti Maja, niti Helena već Ana. Mala slatka, plakala se, spavala je, cuclala flašicu s mlijekom ko da joj život ovisi o tome i općenito cukreno malo biće. Dovraga, sad ću se opet raspekmezit. Dakle... *šmrc*. Možda mi uskoro pošalju kakvu sliku da vam pokažem kakvo ja to stvorenje imam za sestričnu. Da ne tupim dalje o tome da je ta mala (koja još slabo kuži lica i prepoznaje po zvuku glasa) gledala upravo mene ravno u oči... i ostale stvari, dat ću samo lagani trailer za idući niz eseja koje namjeravam napisati.
Danas sam, dok sam se vraćao iz spomenute posjete, stao malo u Mercatoneu. Naravno, zastao sam na književnoj sekciji, gdje sam prelistao Mooreovu knjigu: Stupid White Men, kao i jako zanimljivu "autobiografiju ljudskog roda" - Genom, Matta Ridleya, koji u 23 poglavlja (sukladno 23 para kromosoma) komentira o raznim mogućnostima genetike. Bilo korištenja iste za liječenje raznih bolesti poput raka ili drugih, ili za stvari poput eugenike. Preletio sam kroz 21. poglavlje, koje govori o eugenici i primjeni eugenike u današnjem svijetu. Za sve vas koji ne znate što je to eugenika, strpite se, jer ću kroz idućih par postova objasniti ne samo to, već i druge mogućnosti razvoja čovječanstva u budućnosti.
I da... još jedna zgodna fora je da je to 21 poglavlje posvećeno eugenici zato jer je greška u 21 paru kromosoma (točnije kad ih se pojavi tri, a ne dva) uzrok Downovog sindroma. Klasični primjer eugenike u današnjem društvu je kada liječnici upozore majku na to i predlažu, ponekad čak uvjeravaju, majku da pobaci. Zašto? Tko treba ljude s greškom? Zvuči okrutno, ali je istinito.
Glazba: Iron Maiden - Blood Brothers
Kierlan Darkskye,
Bloggin' About
Post je objavljen 07.11.2004. u 16:24 sati.