Uf, prezivio vikend. U petak sam zabrijao, legao tek u subotu u 5.30 ujutro. Tri sata nakon toga vec sam u pokretu, treba ici na start domace utrke od 17km, gdje radim i obradu rezultata. Maratonci pocinju stizati i tri sata prije trke, neki bas nemaju kaj drugo za radit. Onakav bunovan cim se ustao obukao sam se za trcanje i na to navukao trenirku, s idejom da ne moram razmisljati o tome nego samo skinem hlace i odem trcat. Nakon odradjenih prijava, a doslo nam je 80 trkaca sto je sasvim ok za takvu trku u Hr, tak sam i napravio i ipak jedva stigao na start. Srecom je sucu zatajio startni pistolj pa se malo cekalo, uz zajebanciju na racun corka u cijevi. Nakon prvog kilometra sam se tek sjetio pogledati jel stvarno imam dres na sebi. Da sam kojim slucajem zaboravio obuci ga trcao bih u bijelim gacama i uopce ne bih skuzio, toliko sam bio mamuran i sjeban. Na 6.km sam se sjetio svih 4 prekobrojnih pivi od nocas. Trka je prosla super, iako za mene nesto sporija nego lani, ali kak nisam u treningu to je ok. Drago mi je da se bar nesto dogadja i u mom selu malom, a ne bi da se sami ne potrudimo. Tak da je skroz ok osjecaj biti dio tak neceg. Najveca fora na trci je bila sto je jedan iz naseg kluba isao sa autom na celu kolone, da vodi trkace. Ali ne bilo tko i ne bilo kakvim autom. Frajer je pogrebnik, a auto je bijeli Mercedes karavan. Ja sam usput zezao kolege trkace da takve usluge na trci nigdje nema – sve bolje utrke imaju ambulanta kola u pripremi, pa tako i nasa, ali mi imamo i – mrtvacka. Pa ako netko odapne usput, nece dugo cekati... ;) Sam start trke, dok smo svi bili zajedno na hrpi me jako podsjetio na onu scenu pogreba iz “Ko to tamo peva”, kad sprovod vrluda po pustopoljini za konjskim pogrebnim kolima. :)) Cerio sam se 2 kilometra
Kvadri su bolili od jucer, a i zeludac jer sam navecer do kasno zabrijao na nekom kucnom partiju i nazderao se teletine ispod peke njaaami, ali svejedno jutros sam u 10 na startnoj liniji druge teske utrke, Sljemenske zimske lige, prvo kolo. Trci se od Sestinskog Lagvica po cesti na vrh, cilj je na terasi Vidikovca, pod Tornjem. Nas mozda 60-tak otvorilo si je zimsku brdsku sezonu , koja je inace dosta bogata u sjevernoj Hrvatskoj, suprotno mnogim ocekivanjima. osim Sljemenske u ovo doba startaju i liga Japetic (na istoimeni vrh) i zimska liga Ivanscica. Ponekad znam otici na Japetic trcat, narocito mi je lijepo kad padne snijeg pa se trci po mekanom, snijegom prekrivenom makadamu kroz hladnu zametenu sumu, a iz trkaca se na vrhu isprava ko iz konja u stali. Na Ivanscici jos nisam bio trcat, nikak ne stignem. Mozda jednom... Zapravo imamo skroz dobru organizaciju u tom dugoprugaskom i brdskom segmentu trcanja, stalno se nesto dogadja. Drugu nedjelju je npr polumaraton Starek na Jarunu, na sto isto idem. Zato sam i forsao ovaj vikend sa dvije teske trke, da se dovedem malo u kondu (nista me tako ne dize kao redovno natjecanje) i da si dam motiva. Do proljeca se da jako podici kondicija, ti bazni treninzi (cemu meni sluze i ove trke) su osnova za cijelu sezonu. Narocito polagani dugi treninzi, koje cu ubacivati u vikend izmedju Sljemenskih trka (koje su svaku drugu nedjelju).
Bio je ovo dobar vikend, dobar start. Kvadri bole, ali to je onaj dobri, plemeniti trkaci umor. Koji jako volim. Jer je znak da misici rastu i jacaju. Imam i 5 kila vise nego lani, sto mora ici dole. Zasad sam eliminirao prvu. Drugi vikend bu pokazao di sam zapravo trkacki. Polumaraton Starek. Jako brza utrka. Nadam se oko 1:25, jer tuci si rekord od 1:23:30 je malo nerelano, ipak tek pocinjem trcat nakon pauzama i (za mene-bez-treninga) preteskim trkama razbijenog ljeta
Post je objavljen 07.11.2004. u 16:08 sati.