"Ana i Leon" to su dva imena bila svakom drugom te 89 godine, simbol sreće i zaljubljenosti. Ana i Leon su dvoje mladih ludo zaljubljenih i veselih. Nikad se nisu razdvajali. Nisu mogli dočekati kraj školskog sata, da pod odmorom budu zajedno. Mnogi su im parovi zavidjeli, jer se nikada nisu svađali, a i sve su rješavali mirnim putem. Bili su veoma društveni i zabavni, pa su ih svugdje prihvaćali. Navečer bi u gradu bili i sa njenim i sa njegovim društvom, ali bi našli 5 minuta da budu zajedno. Ani je svaki dan izgledao kao bajka, jer njena sreća bila je uz Leonovu. Tako je bilo, čini se i sa Leonom, jer ako se Ana ne bi pojavila u zakazano vrijeme, Leon bi prevrnuo sve naopačke samo da ju nađe. Mnogo su maštali o svojoj kući punoj cvijeća i djece koja se igraju, a oni ih čuvaju. Sve je bilo kao u bajci.
Došla je još jedna subota i Ana se spremila i sa prijateljicama izašla van, da bi tamo našla svog Leona. Bili su zajedno i kada su došli u disco. Leon je ostao malo sa svojim društvom, a Ana sa svojim. Malo kasnije Ana je otišla sa svojim društvom do obližnjeg kafića, a Leon se ostao opijati sa svojim. Djevojke su se vraćale u disco veselo pjevajući. Ana je ušla u disco plešući ali su joj noge stale, a pogled joj je bio prikovan za dvioje osobe. Disco je bio prepun i nitko nije primjetio kako Ana ukočeno stoji, nisu je niti primjetili kada je kao drogirana krenla prema dvoje ludo zaljubljenih ljudi, koji su se zanosno ljubili. Dok su joj niz lice tekle suze stajala je kraj njih i gledala da se možda nije prevarila. Bio je to Leon, ali koja je ta djevojka? Prepoznala je i djevojku, ali ne to ne može biti. To je njena prijateljica Marija. Ana je vrisnula Leonovo ime i izletjela iz disca. Istrčala je van i sjela na zidić obližnje kuće. Crni su se oblaci počeli skupljati na nebu, ali Ana nije marila za to. Leon je tražio s ostalim prijateljicama, ali sve uzalud. Vani je počela padati kiša. Najprije polako, a onda jako. Ana sjedeći na zidiću nije ni osjetila da je sva mokra, samo je plakala, mahala glavom da izbaci onu sliku iz disca. Došla je kući sva mokra i promrzla. Njena sreća je uništena. To joj je bila jedina misao u glavi. Sutradan se probudila sa visokom temperaturom. Prijateljice su došle po nju da ide u školu i da joj kažu da je Leon plakao i da joj je htio reći da je on najmanji krivac. Ana je ostala tri dana u krevetu gušeći se od suza i temperature. Četvrti dan odvezli su je u bolnicu zajedno s Leonom kojem je pozlilo jer ništa nije jeo niti pio, već je živio od duhana i alkohola. Na putu do bolnice koja je bila prilično daleko Ana i Leon su razjasnili scenu iz disca i jedan drugome sve oprostili. Ali tada je već bilo kasno. U bolnici su Anu stavili pod aparate jer joj se stanje pogoršalo. Nakon nekoliko sati Ana je umrla. Posljednje riječi koje je izgovorila bilo je Leonovo ime. Dok je on ležao u sobi ne znajući da je Ana umrla, maštao je o njihovoj ponovnoj zajedničkoj sreći. Maštao je sve dok u njegovu sobu nije ušla medicinska sestra uplakanih očiju i uz riječi utjehe rekla mu za Aninu smrt. Leon je kao iglom uboden skočio s kreveta i otrčao u Aninu sobu. Uhvatio ju je za ruku i plakao očekujući da će svakog trena ustati, ali ona je i dalje ležala s osmjehom na licu, kao da sanja lijep san. Leon nije mogao shvatiti život bez svoje Ane i uzeo je injekciju koja je stajala na stoliću pored te je uzeo. Ana i Leon bili su zajedno pokopani.
Post je objavljen 07.11.2004. u 14:19 sati.