Mogao sam danas zapisat šta san mislija reć, možda bi mi sad bilo lakše pisat...
Uvik je najteže počet, ti si jedino što me moglo natjerat da sad kad se vratin iz grada, malo pijan, pišen ode...da mi je samo znat šta san ode tija napisat, možda sutra shvatin da nisan napisa ništa što san mislija pa napišen nešto....
Čisto me zanima, zašto niko koga i znaš ne želi da budeš sa mnom, stvarno ne znan zašto san toliko loš, znaš...ti si uvijek bula iskrena, uvijek si govorila ono što misliš, obožavao sam te zbog toga... rec mi, možeš li sad bit takva sljudima, s kojima si, ili je sve samo gluma, šminka...
Može li ti "prijateljica" nać boljeg od mene, volio bi da može, ali n znan koliko je ona sposobna za to...
Mislim da sad stvarno nisan sposoban da npišem nešto suvislo, alto se može primjetit iz teksta... Jesam li ja glup što uopće ode pišem tebi... jer tbaš ovo i ne čitaš... samo jednu stvar još ću ti reć... mogla si se jsvit kad te zoven, ako si me nekad voljela, zar je teško javit se kad te zoven, ipak to nisam zslužio...sretan ti put u njemačku, ako sutra odeš, možda ti sutra napišen još nešto jer sad stvarno ne mogu pisat...samo što nisan lega na tastauru,.,,
sad jedan stih, koji je treba doć na kraju tekssta, al eto sad:
...i vrim+ je, da završi, ta storija o falšoj ljubavi....
p.s. stvarnop ne mogu više pisat... tschus...
Post je objavljen 07.11.2004. u 02:21 sati.