Ne znam što vi smatrate preljubom.
Ne znam ni ja gdje je točno granica, mada ju mogu nekako naslutiti.
Je li preljub kad vam imponira nečija pažnja na koju uzvraćate također pažnjom i kad možda osjetite da ste s nekim na trenutak nekako spojeni, ali platonski i da tu osobu poznajte oduvijek? Jeste li tada već prevarili osobu s kojom ste u braku ili vezi sličnoj njemu? Ili prijevara počinje kad odlučite to sviđanje pretvoriti u neku fizičku ljubav? Meni je druga neodvojiva od prve, mada prva može egzistirati bez druge. A onda nestati.
Nekim ljudima je prijevara onaj prvi uzbudljivi osjećaj koji traje kratko a javlja se na početku nekog zanimljivog poznanstva, a seks je samo seks i to nije prijevara. To je samo užitak. To je nagon.
Onda se sjetim da smo zapravo prirodno poligamni a ne monogamni kako nas je društvo ukalupilo. Civiliziralo. No, nekako mi se čini da nas baš ta kontrola nagona čini različitima od ostalih pripadnika životinjskoga roda. Ta, nismo biljke. Dakle, sve je u glavi. S moga stajališta gledano: i ljubav je stvar izbora. A izbor nas čini ljudima. Stvar je odluke dokle ćete ići i kako ste daleko zacrtali granicu. Ako ju zacrtate predaleko, pazite! Možda nećete moći stati na njoj, nego ćete koraknuti korak dalje i onda će vam biti žao.
Moje su granice stroge, iako bi mogle biti i strožije.
Dopuštam si neke stvari.
Razmjenu komplimenata. Pogled ispod obrva.
Ali zato ne žudim za ostalim nedopuštenim stvarima.