Nekada je dovoljno samo malo da se čovjek vrati u ravnotežu. Sinoć smo moja prijateljica Marina i ja imale žensko support-druženje. Bila sam doista down...bile smo se još neki dan dogovorile da ćemo se čuti ovaj vikend i nešto isplanirati, pa sam je navečer kada sam došla kući nazvala i u kratkim crtama joj ispričala priču. U momentu sam joj rekla ... dođi do mene, otvoriti ćemo bocu i imati karmine. Nije ni trena razmišljala...stižem! Marina i ja se znamo jako dugo, neko smo vrijeme i radile skupa. Početkom godine je prekinula vezu 17 godina dugu, i dosta smo se družile ovo ljeto. Ne radimo isti posao, no ima sličan život sličan meni...živi sama, nema djece, situirana relativno dobro.
Došla je ubrzo, film na TV je upravo počeo (ona obožava Brada Pitta, heheh), otvorila sam bocu vina i napunila zdjelu pistacijama i čipsom. I onda je lagano krenuo razgovor, bilo je na početku malo suza..a zatim sve češće smijeh...kako su rasli promili u krvi, tako je raspoloženje bilo bolje. Onda smo napravile plan...idemo sutra malo do Trsta.
Trst odavno nije više mjesto gdje se oblačim. Sve češće je postao mjesto gdje ideš popiti kavu, kupiti neku delikatesu, provesti par sati u nekom malo drukčijem okruženju, sa manje depresivnih faca oko tebe.
Ustala sam oko 10, pa sam pokupila M.oko 11. Nije bilo puno prometa, već smo prije podneva bile u Trstu. Lijepo se razvedrilo, počela je puhati bura...sve u svemu, malo svježije, no ne i hladno. Pravi subotnji dan za obiteljski shopping. Popile smo kavu na Piazza Unita, malo promatrale svijet, šetale, gledale izloge. Nisam ništa kupila, osim jednog jarko crvenog Chanelovog ruža. E, to je priča sa sebe...ja u principu volim invisible make-up. Imam sreću da mi je ten besprijekoran, bez bora, bez madeža, ujednačen, no vrlo svjetao. Kako sam profesionalno već pomalo deformirana, vrlo puno računa vodim o svojoj koži, ne maltretiram ju i nastojim maksimalno produžiti i očuvatri ono što su mi priroda i dobri geni dali, ne sunčam se puno. Stoga, nisam nikada preplanula, i u skladu s time, koristim diskretnu i nenametljivu šminku. Pri tome jako pazim na kvalitetu šminke, koja mora biti vrhunska, a s time ukorak idu i cijene. No, nikada mi nije žao kupiti nešto kvalitetno. Osim toga, nikada nisam bila od onih koji radije kupuju jeftinije ali više komada. Radije kupim jednu lijepu (i skupu) majicu nego tri jeftine. Uglavnom, ruževi su mi svjetlijih ružičastobreskvastih tonova uz poneko skretanje ka boji sljeza. Od pudera koristim Givenchyjev Teint Miroir Lift Confort broj 8 sa SPF 10, vrlo svjetao ili Chanelov Bronze Universel kada želim izgledati preplanulo. Kako poput većine žena i ja ponekad listam modne časopise..u oko mi je uletio prilog o ruževima ove jeseni – svi redom krvavocrveni, intenzivni... Mene je crveni ruž oduvijek fascinirao na drugima, no na sebi...osim što mi treba dvostruko vremena da se našminkam kako treba, nakon što ga stavim sebe redovito ne prepoznajem. Samoj sebi izgledam čudno, kurvičasto, hehehe...no, svakih par godina kupim takvog i stavim ga jednom ili dva puta.. i to je sve.
Povijest se ponovila i danas...u parfumeriji ja krenula isprobavati crvene ruževe...i našla jednog koji mi se dopao po teksturi i boji, Chanelov Hydrabase No 65 Fire..i naravno kupila ga! Marina se gušila od smijeha i bila spremna okladiti se na bilo što, tvrdeći da ga neću nikada nositi. Mene je baš razveselio..uljepšao mi je dan..pa makar ga nikada ne stavila. Što je 23 eura za trenutak prave, iskonske shopping-srećice! Dan mi je odmah postao sunčaniji i topliji..pa ne kažu uzalud da je kod nekih (hmmm, klizim li ja u ovom smjeru pomalo?) žena kupovanje nadomjestak za seks, hehehe.
Nakon shoppinga smo otišle u jednu tratoriju u via Valdirivo gdje već godinama znam otići pojesti, na prekrasni rižoto sa morskim plodovima..ja uz mineralnu, ona uz čašu vina.
U povratku smo skočile još do Torri d'Europa, kupiti malo fine klopice..sireva, matovilca, mladog primo taglio radića, mlade salate, nešto finog vina, Havana club breezera, i drugih sitnica..i naravno, hranu za mačka...
Kada sam došla kući, istuširala sam se, malo telefonirala, natočila si čašu vina, gledala malo film...i evo me ovdje. Osjećam se krasno, ugodno umorno i zadovoljno (opet mi se nekako nameće paralela sa seksom, hmmmm). Živio konzumizam!
Post je objavljen 07.11.2004. u 00:29 sati.