Koliko i kada nam je dovoljno:ljubavi, materijalnog, ovozemaljskog?
Probudila sam se s milion misli u glavi.Razmišljala, zbrajala, oduzimala, pokušala naći u svojoj glavi par ljudi koji bi bili spremni potpisati neke papire u kojima bi se od njih tražilo da 10 godina razmišljaju hoću li ja ili neću neki mjesec platiti ratu kredita.I šta mi sve to treba?Treba li mi zapravo?!? Odgovora nije bilo samo sam čula kako je život ulice kao i svaki dan krenuo svojim uobičajenim tokom.Autobusi, dostava i prvi kupci koji vole u ranu zoru donijeti topal kruh neka miriši u kući.
A ja sam i dalje ležala i sanjarila svoj neodsanjani san.I pronašla riješenje za sva moja pitanja, a da nisam ni mislila da je sve to toliko jednostavno ako upotrijebiš pravu formulu.No na kraju je ostalo jedno pitanje u zraku i gledalo me širom otvorenih očiju.Treba li meni sve to???????Matreijalni svijet koji bi gospodario mojim slobodnim vremenom, mojim snovima, remetio mir u ljeto, proljeće????
Pa zar nisam već jednom prošla kroz taj pakao koji nikada na kraju hodnika nema svijetlo, svijetlo nade, nego samo mračni hodnik u kojem vrište glasovi:daj još, još nije dosta, još, još, još??Ili smo svi mi samo ljudi nastali iz pepela koji je materijalna stvar pa teži materijalnom?Naravno u takvim razmišljanjima nikada ljubav nema svoje mjesto.Ljubav biva izgurana nekom kožnom foteljom ili nekim komadom namještaja koji je trenutno hit u mondenom svijetu, pa grabiš rukama i nogama, danju i noću kako bi do njega došao.A onaj trenutak kada se stvori tamo gdje si ga zamišljao pitaš se ponovo:Da li mi je to stvarno trebalo ili sam se trebao okrenuti ljudima i ponuditi smiješak na licu i pruženu ruku prijateljstva kako bi se to istom mjerom vratilo.Jer čemu sve to materijalno ako će kožne fotelje biti prazne, pusti kvadrati bez glasova, a srce bez ljubavi?
I svatko odabere svoj put, jer svi smo mi samo male kapi jednog materijalnog svijeta koji nismo tražili i nismo željeli.
A netko pametan je u nekoj knjizi zapisao ove riječi:
Čuvaj se odluke uz koju se ne možeš osmjehnuti.
Post je objavljen 06.11.2004. u 16:52 sati.