LEONARD COHEN Dear Heather (Sony/Menart)
Ako ga upitate odakle mu dolazi nadahnuće, odgovor će otprilike glasiti: "Pojma nemam - da znam, odlazio bih tamo malo češće". Doista, jedanaest studijskih albuma u više od trideset pet godina karijere nije mnogo, ali kvaliteta se pamti, i konzistentnost. Jer, usprkos ofucanoj šali da bi se uz svaki njegov album trebao priložiti žilet, Leonard Cohen preživio je sve - depresije i emocionalne brodolome, suradnju s naoružanim Philom Spectorom i kreativne blokade, iskustvo s drogama ("Probao sam ih sve") i samostanima. Nedavno se dokopao sedamdesetog rođendana čije se slavlje poklopilo s izlaskom novog albuma "Dear Heather", dodatnog dokaza da na kanadskog barda valja računati i pod (vrlo) stare dane.
Po načinu oblikovanja zvuka i po tipu ugođaja dvanaest novih pjesama izravno se naslanjaju na prethodni album "Ten New Songs" na kojemu je dominirala pjevačica/aranžerka Sharon Robinson. Ukratko, zauvijek zbogom isturenim akustičnim gitarama; njih su zamijenili sintesajzeri koji zvuče kao otpisana roba s hotelskih terasa iz ljeta 1987, te povremene fino upakirane dionice tenor saksofona ili klavira. Takvom se, naoko banalnom instrumentalnom tkivu suprostavljaju riječi dokazano poetske težine, više odrecitirane negoli otpjevane: uvodna "Go No More A-Roving" uglazbljeni je Lord Byron!
Pa ipak, cjelina uglavnom funkcionira. Cohenov se glas spustio do najtamnijih dubina, ali je u njemu zadržana artikuliranost i izražajnost samouvjerenog mudraca. U nekim je skladbama - poput "Undertow" - vokalna uloga ravnopravno podijeljena s dodatnom pjevačicom Anjani Thomas, koja mu se priključila i u aranžerski raskošnijem finalu "The Faith", zasnovanom na starom folk-napjevu iz Quebeca. Na "Dear Heather" našao se i opori komentar na američki 11. rujan ("On That Day") i nešto autobiografskih referenci ("Because Of"), ali vrhunac albuma je "The Letters" (ponovno s Robinsonovom u akciji) koja može izdržati usporedbe s njegovim najemocionalnijim trenucima uopće.
Iz nekog koncepcijski nepoznatog razloga, studijskom je setu pridodan i koncertni cover country standarda "Tennessee Waltz", za ovu priliku izvučenog iz arhive. Gorka priča o gubitku velike ljubavi savršen je kraj bilo kojeg albuma Leonarda Cohena - čovjeka koji na plećima kao da nosi svu bol ovoga svijeta i opet se iz svega izvuče elegantno poput prekrasnog gubitnika koji naposljetku izrasta u svačijeg heroja. (D. L.)
Post je objavljen 06.11.2004. u 14:53 sati.