Dakle, zakaj mi nitko nije javio da je moj glup.blog na listi almost cool? Ja to uopće nisam skužila, dok se prekjučer nisam malo zaletila do glavne stranice, kad tamo na desnoj strani moja adresa. Nisam mogla vjerovati, da se ovo moje nalazi u društvu nekih kao zanimljive Blekice, obožavanog Crasha, uvijek mudrog i poučnog Georga, rječite Poliglotne, moje hrane za dušu Vlade i svih ostalih koje mi se više ne da linkati. Fora mi je to, barem malo biti na toj listi, dok se netko ne otrezni ;-)
Nego, što htjedoh napisati? Ma u biti ništa. Samo sam imala osjećaj da je vrijeme za novi post. A i imam vremena sjedit pred monitorom. Ma kog ja zajebavam? Za blog uvijek imam vremena, bez obzira na to koliko se papira nagomilalo na mom stolu. Idem sad još malo na tjelesni, lijepo se prošetati Sljemenom u subotnje popodne. Onda dođem doma i prevedem neke članke ( kojima je deadline bio JUČER ), i idem van. Volim subotu.
Danas ću vas pozvati, odnosno pokušati ohrabriti na jedno dobro djelo. Možda ste se uvijek o tome pitali, možda ste to već i učinili, a možda tek planirate. E pa vrijeme je! Da darujete krv.
Krv mogu dati svi ljudovi iznad 55kg, između 18 i 65 godina života. Visok ili nizak tlak, slabokrvnost itd. neka vas ne plaše, jer će vam tete i stričeki tamo, gdje se uputite to napraviti, sve izmjeriti i reći jeste li podobni za darivanje krvi. Sam postupak vam neće oduzeti puno vremena, tek možda sat vremena, a nekome doslovno znači Život. I, da, darivanje krvi ne boli. Mislim, nije da uopće ne boli, nego je bol mizerno mala, u usporedbi s tim kaj s njom dolazi. Razmislite barem o tome.
Hvala svima na komentarima za prekjučerašnji post. Aha, da, na sms-ove svojih blogočitača nisam odgovarala because nemam para na mobaču. Poradit ću na tome danas. Ne brinite, nisam u depresiji. Velikoj. Samo sam u fazi kad ne znam kaj bi sama sa sobom. Pa mi je to malo glupo. Al prošlo bu.
Pusam!
M.
Post je objavljen 06.11.2004. u 10:59 sati.