Danas se napokon osjećam bolje. Nakon gotovo 3 tjedna potpunog nedostatka energije, kad sam se nakon pranja zubi osjećala da bih najrađe legla i malo odrijemala, danas su se javili prvi znaci energije. Cijeli dan nisam niti jednom prilegla! ;)
I grlo me manje boli, oči mi nisu crvene i suzne, i mogu disati na nos. Jeee! Čini se da je imunološki sustav napokon proradio. Živijo drug imunološki sustav! Živijoooo!!!!
Eh da, i tako se ja čila i odmorna digla već u 8 sati i di ću, što ću - pred televizor. Crtići na Novoj. Prvo Spiderman pa onda X-meni. Malo super-heroja nikome ne škodi! Tako napunjena super enrgijom bacila sam se na pretraživanje kuharica u potrazi za nečim finim, nemasnim, ne prekompliciranim i po mogućnosti novim i maštovitim što ću raditi za ručak. Ono što je počelo kao mala potraga za današnji dan, preraslo je u dvosatno kopanje po većini kuharica koje imam doma. A imam ih dosta - od isfuranog ali svejdno dragogo mi Golog kuhara x 2, preko talijanske/kineske/indijske...,onda Barbierijev Kuharski kanconijer, pa vegeterijanska, pa do biohrane i ayurvedske kuharice. Eto, zanjela se! Na kraju sam označila hrpu recepata koje ću kao neki od idućih dana isprobati. Vidjet ćemo. A za danas sam odabrala jedno pomalo neobično jelo sa slanutkom i prosom. Nakupovala sam prije nekog vremena hrpu raznih žitarica i mahunarki, pod utjecajem prijatelja makrobiotičara, a nisam imala vremena pronaći što napraviti od njih tako da su stajale i stajale. Možda bi se tako i ucrvale da nije ove mononukleoze. :) I što reći, jelo je ispalo super, ima neki starinski štih iako u njega ide sve-samo-ne-kod-nas-tradicionalni soja sos. Pa sam odlučila staviti ovdje recept, nek se nađe. U prilog jelu moram reći da se svidjelo i mom mužiću koji je Slavonac i samim time ljubitelj jačih okusa. Dobro, nije on tipični Slavonac, voli, dapače obožava morske plodove i kinesku hranu, ali svejedno... sol i papar moraju uvijek biti pri ruci.
Da se vratim na temu, zašto se osjećam zabušantski. Paaaa, nakon kopanja po kuharicama, upalila sam komp i sjela malo se igrati. Zakačila sam se ovo kako sam na bolovanju za Fallout 2 - postapokaliptični svijet, sve razrušeno, čudovišta i mutanti lutaju naokolo, a ja moram spasiti svoje selo koje umire od gladi. I nikako da nađem to čudo koje mi treba da im pomognem. Droga! Čista droga! To kratko igranje je završilo kao jedno 3 sata. Nisam se mogla odvojiti. Tu i tamo bih se digla da pogledam kako napreduje klopa, popila čašu vode i sl, i onda natrag u potragu.
Onda je mužić došao s posla, pa smo klopali, i onda se njamu gledalo nešto na teveu. A mene je to živciralo, pa sam otišla natrag za komp. Još 2 sata igranja. Nakon toga mi je stvarno bilo dosta - iskrivila sam se od tolikog sjedenja, pred očima mi je titralo... Bljak!
Desilo mi se par puta da sam tako pretjerala s nekom igricom, i onda kad bih navečer legla spavati, u glavi bi mi se cijelu noć vrtila neka glupost iz nje, ista scena ponovo i ponovo. I to obično neka glupost, tipa cjenkanje s trgovcima. To je prava noćna mora! Ne smijem si dopustiti da se ponovi.
Nakon toga sam se prebacila na čitanje. Ništa pametno, naravno, pa na bolovanju sam, ne smijem se opterećivati! ;) Knjiga se zove Sjeti se Flebasa, neka space opera, zapravo ne previše zanimljiva. Previše akcije tako da postane dosadna nakon nekog vremena. Zapravo nama priče nego iz akcije u akciju - ne volim to. To je valjda za nabrijane klince koje praši adrenalin.
Inače, knjigu je napisao Iain Banks (baš me zanima kako se to ime izgovara) od kojega sam prije čitala Osinju tvornicu. E to je dobra knjiga! Totalno čudna, pomaknuta, bolesna, zanimljiva, intrigantna... za svaku preporuku. Ako nemate preosjetljiv želudac, naravno. Nije SF, nema nikakvih fiktivnih stvari u njoj, samo potencijalno moguće stvari, danas... neću ništa više reći, koga zanima neka otkrije sam.
U svakom slučaju sam provela još par sati uz knjigu. Ne volim ne dovršiti knjige i filmove koje započnem, nekako se uvijek nadam da će se do kraja desiti neki preokret koji će stvari ipak učiniti zanimljivima i vrijednim pamćenja.
A sad već neko vrijeme piskaram ovaj blog što isto nije ništa korisno iako je prilično zanimljivo. I tako sam nekorisna cijeli dan. I imam malu grižnju savijesti zbog toga. Imam hrpu stvari koje bih trebala napraviti po doma, a ja ovako zabušavam. Sva sreća pa obično brzo potisnem takve misli iz glave!
Post je objavljen 05.11.2004. u 22:13 sati.