Religioznim ljudima se ponekad zamjera da puno pričaju, ali su potajno isti kao i svi drugi. To možete vidjeti na komentarima na moj blog od 22.10.
Da, sve je to lijepo, bogatstvo nije bitno, nismo ovo tijelo itd. međutim kad se obogatiš, da vidimo što ćeš onda. Da, nismo ovo tijelo, međutim kad sretneš neku zgodnu curu, da vidimo kako ćeš se onda ponašati. Da li ćeš shvatiti da ona nije to lijepo tijelo. To je zanimljivo pitanje. Ovo je doba svađe i licemjerja, stoga uvijek treba biti pažljiv pri prihvataćanju nekoga kao duhovno naprednog. To što netko priča visoku filozofiju ne znači da je i sam na tom nivou.
Ipak, pogrešna je ideja da si svi licemjeri. Ako pogledamo život A.C. Bhaktivedante Swamija, možemo vidjeti istinsku odvojenost čak i u slučaju dolaska do novca. Mnogi njegovi učenici također slijede isti primjer.
Stoga, postavlja se pitanje da li siromasi uopće trebaju pričati o tome kako bogatstvo nije najvažnije. Naravno da trebaju, bezvremenska filozofija Veda ukazuje na tu činjenicu i onaj tko poučava slijediti takvo uzvišeno znanje je ustvari vrlo rijetka osoba. I mnogi od istinskih sljedbenika religije će cijeli ovaj život biti relativno siromašni. Stoga, kako ćemo znati tko je pravi, a to je samo licemjer? Pa teško, ali to nije niti bitno. Krišna se nalazi u srcu svakog živog bića kao Paramatma i Njega nije moguće prevariti, a od nas ostalih svatko se individualno treba truditi da dostigne nivo svjesnosti Krišne, bez prevelikog zabadanja nosa u tuđi duhovni razvoj.
Post je objavljen 05.11.2004. u 19:57 sati.