Znaš ono kad očekuješ nešto, a to se ne dogodi? I onda se osjećaš nekako razočarano, prazno?
Čekaš poziv, čekaš pismo, čekaš poruku, čekaš tramvaj, čekaš auto nakon vozačke, čekaš sunce nakon kiše (ili bar dugu), čekaš ljubav, čekaš sreću.
Dočekaš-ne.
Jučer sam odlučila odjebati čekanje.
Čekala sam tramvaj. Fakat ga jebeno dugo nije bilo.
Krenula sam pješke.
Skoro me pregazio tramvaj iz suprotnog smjera.
Koja je pouka ove priče?
Post je objavljen 05.11.2004. u 14:05 sati.