Ishitrenosti naših odluka ponekad nas odvedu upravo tamo gdje trebamo biti, mada zapravo mislimo da ne smijemo biti ishitreni; brzina naših misli i brzina prstiju brzim pritiskom samo na jednu tipku može nas odvesti u Brazil- recimo!
Ona je čudom tehnologije otišla- tamo!
Sasvim slučajno- poslala je krivu poruku- pravom čovjeku- i oni su započeli život- zajednički život preko žice.
Onda su se pronašli među svom divotom umjetnosti jednog Bienala u jednom gradu. On ju je dočekao na stanici. Doputovala je vlakom. Nisu govorili čak ni istim jezikom, ali su mislili isto.
Nije dugo odlučivala- zapravo nije uopće odlučivala jer je njena odluka bila toliko trenutna da se ne može reći o odlučivanju, bila je ishitreni bljesak volje za nečim – drugačijim- to se zove ljubav!
Moje odluke postaju ishitrene- pakujem torbu, i mada ne odlazim tako daleko, otići ću negdje gdje je također toplo- kao u Brazilu, i stisnuti se uz tijelo ljubavnika, i osjećati ću to nešto drugačije- nešto što zovem ljubav!
Noćas!
A sad krećem : TRI, ČETIRI- SAD !
RUN, LOLA, RUN !!!!!!!