Skužio sam da svi moramo imati dio sebe koji je samo za nas, to je naime INTIMA (intima, intimno, interarumis neutrum), i dio koji je za okolo. E sad, ako su svi moji proračuni točni, a mislim da nisu, onda ja nemam tu podjelu i to je izvor problema. Ovaj blog je postao masturbativno samoanaliziranje pa ga ne preporučam nego najzadrtijim voajerima. To je najoriginalnije što ja mogu izmislit u ovom trenutku. Mislim, mogu ja pisat o tome kako mislim da se Željko neće uklopit ili kako će Bush činit čudne stvari po svijetu, ali to je po meni kjurac, a ne blog (moj).
Naime, kad dođeš do neke cure, raspravljanje o raznim životnim činjenicama ne postaje samo teško izvodivo, postaje potpuno izlišno i nepotrebito, da ne kažem nepoželjno! I skužio sam da to svi znaju, dakle, to je apsolut kojem se priklonjujem. Slijedeći problem je to apsolvirat u glavi, no to ćemo korak po korak. Dakle, u čemu je bit komunikacije? Imam nekoliko teorija. Jedna jednostavnija je pokazati ženi da ti se sviđa, dakle, jednostavno pokazuješ dostupnost. Čovjek bi rekao, pa dobro, ako sam dostupan naravno da ću pokazati. Ali to nije istina, često nepoznavanje procedure barenja kod mladića ispadne kao nedostupnost. A to može zbuniti i najiskusnije, najsamopouzdanije cure. Oh da, to znam. Znamo da će početna količina dostupnosti koju pokazuješ imati utjecaja na daljnje događaje, no to ostavljamo za iskusnije.
Nadalje, komunikacija služi i za pokazivanje svog karaktera. Ti se zapravo prodaješ.
Da vidimo. Kako smo vidjeli u pretprošlom postu, ovo sve se događa jako brzo, dakle ti se ne možeš prodati tako da pokažeš curi svoje viđenje trenutnih situacija u svijetu i svoju ljubav prema umjetnosti 19. stoljeća. Također, u tako kratkom vremenu nemoguće je pokazati svoj dobar smisao za humor, svoju psihičku stabilnost, ljubav prema poslu, kreativnost u razgovoru, fizičku spremnost, ljubavničke sklonosti, ljubav prema muzici, kao niti gomilu drugih stvari koje te definiraju. Možeš pokazati samo i jedino svoju sigurnost da si u svemu tome nadmoćan. BLEF! Možeš pokazati i da imaš dobar auto.
I tak. Ovo zapravo ne koristi apsolutno ničemu, teorija je korisna koliko i prst bez nokta u uhu. Usrano, sveeee je ovo usrano. Jedino znam jedno: naučio sam barit kad počnem uživat u tome. Zasad mi je barenje slično dogovaranju sa arogantnim asistentom elektronike o odrađivanju laboratorijskih vježbi. No meni je takva većina komunikacije sa ljudima i nju sam naučio izbjegavati. Sad sam ja taj koji treba inicirati. Koji obrat!! Očekivan.
Post je objavljen 04.11.2004. u 20:20 sati.