Blog :) Zadnjih nekoliko dana bavih se mislju otvoriti ga ili ne.... Toliko poznatih pisu zanimljive tekstove, ostavljajuci trag svojih misli negdje.... Ulijenih se. Nekada sam s gustom ispisivala stranice i stranice necega sto ne bih zvala dnevnikom, ali vise nekom biljeznicom skupljenih zbrkanih misli. Olovka, pisanje? Hm...zvuci kao anticka povijest. Klik,klik...ocito je tipakti brze...
U zadnjih nekoliko dana vodih zanimljive razgovore s meni dragim ljudima. Puno je boli, gorcine, udaraca oko mene. Iskusih i sama bol i ocekivane i neocekivane udarce Sudbe nebrojeno puta. Padnes, podignes se i ides dalje.
Zivot nikoga ne ceka. Zivis danas i samo danas, jer sutra ce i onako postati danas, a onda se pretvoriti u jucer. Proslost je prosla, dragi moji. Ucinili ste to ili ste propustili uciniti, stoga cemu beskrajno mozganje "what if", "sbbkbb". Ma sto bilo, budi aktivan sudionik svog zivota.
K vragu (pardon onima kojima vrijedjam usi/oci svojim rjecnikom)! Pa sama stvaram svoj zivot. Sama donosim i dobre i lose odluke, ali k vragu, pa sama i snosim posljedice svake od njih. Blah, proslo je. Dosta lupanja glavom u zid! Pokreni se! Ucini slijedeci korak i idi dalje. Ovako ce zivot prohujati kraj tebe.
Mozda sam cudoviste, mozda sam hladna kucka kojoj nije stalo ni do koga ni do cega, a mozda mi je zapravo i previse stalo do ljudi oko mene i dogadjaja u kojima se nalaze ili nalazimo. Mozda ne zelim gledati kako dragi ljudi razbijaju glavu o zid zvan proslost.
Ponekad kad se probudim trazim razlog zasto se danas treba ustati iz kreveta i ici dalje. No takvi dani dodju i prodju. Ne zelim prolaziti kroz svoj vlastiti zivot poput sjene, sanjajuci ga. Zivim zivot i veselim se svakom novom danu. Nije Gump bio glup, samo je bio jednostavan. Sami zakompliciramo svoj zivot, nacinimo gordijski cvor od jednostavnih situacija, i onda se vrtimo k'o misevi u labirintu trazeci izlaz, dok na ledjima nosimo breme proslosti. Zivot zaista jest velika kutija cokolade, i svaka je drugacija: ponekad gorka, ponekad slatka, ponekad punjena iznenadjenjem - i ugodnim i neugodnim. Svaki dan je nova kockica, stavis ju u usta kad se probudis, a okus prepoznas tek na kraju dana.
Svoju proslost nemam namjeru prati, mijenjati ili preispitivati. Proslo je, dio je mene, no ne moram zato vjecno imati glavu okrenutu unatrag, tuzno psecim pogledom gledajuci "sto bi bilo da sam". Nisam! odlucila sam drugacije, stoga, dragi moji, pokrenite se, ostavite proslost proslosti, i zivite sa mnom.
Je li netko za cokoladu? :)
Post je objavljen 04.11.2004. u 12:23 sati.