Marketing
Jučer - ništa. Prekjučer - groblje. Doslovno. Uostalom, kao i većina nas. Al dobro, preživio sam i taj, jednom godišnje obavezni posjet podzemnom gradu neživih. I nagledao se svačeg. Recimo, zanimljiva mi je moda koju mnogo ljudi isfurava kad ide na groblje. Grobna moda, takozvana. Primjer: familija i ja palimo svijeće na grobu mog dede. Pokraj nas je jedna prosječna hrvatska obitelj, koja također pali svijeće nekom od najbližijih. Razlike među ove dvije familije su: familija do nas svečano je odjevena. Otac je u odijelu, malo(umnog)dobnog sina, također je odjenuo u odijelce, te mali izgleda kao lik iz Alan Forda (znate kak tam crtaju sinčiće bogataša...e pa tak mališan i izgleda). Majka je u prekrasnoj kvazi svilenoj bluzi i crnom šosu. Cipela na petu, ali onu debelu, i otvorena peta. Naša familija - sestra u trapericama, majici i tenisicama. Otac u majici, trapericama i tenisicama. Ja u tenisicama, trapericama i majici. Majka u trapericama, vesti i timberlenkama. Kao što vidite, moja majka je bila odjevena spektakularno naspram ostatka familije.
Nešto kasnije navečer otišao sam sa Dragutinom, Richardom, njegovom familijskom prijateljicom i njenom prijateljicom u šetnju grobljem. Lijepo smo se zabavili. To mi je ujedno bio i prvi put da uživo vidim grob našeg prvog i u narodu jako omiljenog predsjednika. Moji su svi, naime pokopani na Miroševcu, pa ne idem često na Mirogoj, ako baš ne moram. Dakle, Francisko ima grob od nekoliko stotina kvadratnih metara. No, pustimo njega. Zabavljali smo se onoliko koliko se na groblju čovjek može zabavljati. U našem slučaju, vrlo mnogo.
Danas sam ispo papak. Dođem ja do Tvornice, jer danas je srijeda i to je obično dan za blog sastanak. Uljudno upitam čovjeka na šanku da li smijem unijeti bicikl bajk u prostorije kluba. On me gleda. Velim ja da sam došao na sastanak blogera. Na licu mu upitan pogled. "Sastanak koga?", obaviješten će čovo. "Blogera", velim ja, "Onih s Interneta. Tu smo već četiri srijede za redom." I dalje on nema pojma o čemu se radi. "Jel ste vi došli na promociju knjige?", upita nakon par minuta. "Ne, sastanak blogera", po stoti puta ću ja. "Mi vam danas imamo promociju knjnige, nikakav sastanak." Okrenuop sam se i otišao. Zakaj to nigdje nije pisalo? Ili je? Možda su svi znali, osim mene. Možda me ne žele na sastancima. Možda...
Evo par sličica od par dana unatrag. Da se malo zabavljate. A i da vidite kako mi je kosa lijepo izrasla. Hehe.
Post je objavljen 04.11.2004. u 00:21 sati.