Klaunske oči me promatraju- znam, opet je došao cirkus u grad, poznajem ga po glazbi koja me prati na uglovima ulica na kojima volimo sve i svi vole nas.
Večeras ću obući potpetice, navući ću masku i biti netko drugi- netko sasvim različit, netko od Vas sa ugla ulice?
Netko od Vas je kao ja?!
Makar različit, zapravo sasvim isti.
Naši koraci i naša stopala rade iste pokrete. Mi se vrtimo u krug-godinama.
A onda, jednu večer, klaun dođe da nas obiđe, zapravo sasvim očekivano.
Trenutak koji smo čekali- došao je.
Naša rastvorena usta- smiju se.
Naši pogledi-smiju se.
Krug prestaje- niz se nastavlja.
Skidam masku i postajem klaun, obilazim kuće- promoviram smijeh!
p.s. Danas sam se kupala, o da, oborila sam svoj rekord, hej 3.11. je, a ja sam ronila, ja i delfini....opet sam slana i okusna!