Marketing
BUŠ - NE BUŠ
Zato kaj svi pišu o Bushu i Kerry-ju, mi ne bumo. Mi bumo pisali o Međimurcima.
Kupil je Međimurec mobitel. I sad gleda i razgledava kaj sve ima, kaj piše...
I veli: Of - On, of - on... a de sam tu ja!? 
Međimurci su jedni jako pametni ljudi. I šparni. Da smo svi tak šparni kak su oni, imali bi, kak to lepo veli Beštijica i ptičjeg mlijeka. A oni imaju i krumpira. I zelja. I paradajzof. I svega. I nofcih.
Zato ovim putem zovem sve naše iz dijaspore (i tebe, Tigi ) :Vratite se, svi u Međimurje! 
Možda bi si mogli kupiti i kakvu firmicu, pa bi, ak imate sreće, država toj firmi otpisala dug, ko Žužulovom rođaku... (veli Bitanga : Zumbul)
A danas je svjetski dan muškaraca: PA SRETAN VAM DAN, MUŠKARCI! 
Nagradna igra traje i dalje, glasajte po brojevima iz donjeg posta! Za istač!
Eto, Bitangu svrbi lijevi dlan, valjda budu kakvi nofci, a mene svrbi glava... Hhmmm...Češk,češk...
A sad mi još pjeva: Ti si moja čokolada...ja sam tvoja zadnja nada... ajmo se bubnut sada...jer bit će parada....
A danas je i 99. rođendan Dragutinu Tadijanoviću... Sretan rođendan! 
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?
DOM TAJNOVITOSTI
Traži riječi kojima bi iskazao
Ono što još nije rečeno (ono neizrecivo),
I muči se od zore do mraka
Kao da je zapregnut u jaram,
A gonič ga udara bičem
Trostrukim bodljikavim mokrim.
Riječi koje traži, duboko su skrite.
Druge, što ih ne treba, prolaze mu
Ispred očiju, i smješkaju se,
I nestaju u nepovrat.
Jedna od njih, Pristojna,
Prišapnu mu na odlasku:
- Riječi koje s toliko žudnje tražiš,
Pojavit će se, kada se ne budeš
Ni nadao da će te pohoditi:
One borave u Domu Tajnovitosti,
I malo je onih kojima se javljaju.
Jesi li možda ti jedan od odabranih?
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?
DOM TAJNOVITOSTI
Traži riječi kojima bi iskazao
Ono što još nije rečeno (ono neizrecivo),
I muči se od zore do mraka
Kao da je zapregnut u jaram,
A gonič ga udara bičem
Trostrukim bodljikavim mokrim.
Riječi koje traži, duboko su skrite.
Druge, što ih ne treba, prolaze mu
Ispred očiju, i smješkaju se,
I nestaju u nepovrat.
Jedna od njih, Pristojna,
Prišapnu mu na odlasku:
- Riječi koje s toliko žudnje tražiš,
Pojavit će se, kada se ne budeš
Ni nadao da će te pohoditi:
One borave u Domu Tajnovitosti,
I malo je onih kojima se javljaju.
Jesi li možda ti jedan od odabranih?
Post je objavljen 03.11.2004. u 23:06 sati.