dražen lalić gotovo da je moj idol. u sinoćnjoj (utorak 02.11.) hloverkinoj emisiji Otvoreno glatko je sahranio svog nekdanjeg profesora Zdravka Tomca, žustro i argumentirano proturječio prisutnim parazitima iz hrvatskog sabora, a na vrhuncu inspiracije toliko angažirano branio GONG kojeg je nespretna Silvija Luks javivši se iz SAD-a usporedila sa Michaelom Mooreom. Luksova je naime opisala Moorovu akciju snimanja procedure američkih izbora uz pomoć 1200 dobrovoljaca sa svojim kamerama, te pokušala istu usporediti sa djelovanjem ili akcijama hrvatskog GONG-a. Usporedba je nakon Lalićevih argumenata vjerojatno i samoj Luksovoj izgledala smiješno, jer je shvatila da je Moore sve samo ne nepristran promatrač. Njegov prodemokratski i prokerijevski stav on uopće nije pokušao prikriti tijekom predizborne kampanje.
ne plačem za Kerryjem. imao sam sreće boraviti u SAD-u nekoliko mjeseci tijekom 1997., tj. za vrijeme mandata Billa Clintona i jedino što mogu reći nakon svega - spram ove dvojice bijednika on je tata-mata. ne čudi stoga što se autobiografija istog prodaje vjerojatno u većem broju komada nego što je Kerry upravo osvojio glasova, a bez obzira na sad već izvjestan gubitak izbora, osvojio ih je dosta...
Post je objavljen 03.11.2004. u 22:38 sati.