Bojni slonovi u vojsci Aleksandra Velikog
U bitki protiv perzijskog kralja Darija kod Gaugamele 331. p. K. vojnici Aleksandra Makedonskog nemalo su se iznenadili ugledavši slonove s drvenim kulama na leđima iz kojih su ih gađali strijelci. Osobito teško izašli su nakraj sa 100 slonova vojske indijskog kralja Pora u bitki na Hidaspu 326. p. K. Napredujući ispred pješaštva slonovi su razbili red falange i gazili, te bacali u vis zbunjene vojnike Aleksandrove vojske. No, bitku su spasili kretski strijelci koji su preciznim pogodcima poubijali goniče slonova, te su ovi ostali obezglavljeni. Sam Aleksandar bio je zadivljen slonovima i nakon poraza Indijaca, slonovi postaju dio njegove vojske.
Bojni slonovi teški su 4 – 5 tona, visoki 3 m, a dugi 3,5 m. Na leđima mogu nositi teret od 4 tone. Izvrsni su plivači i tijekom dana mogu priječi oko 100 km. Dresirani bojni slonovi jako su poslušni, ali zaplašeni lako podivljaju. U vojsci Aleksandra Makedonskog imaju posadu (ako smijem to tako nazvati) od indijskog goniča i dva, a kasnije i četiri vojnika koji se nalaze u kuli (hovdahu). Vojnici su naoružani dugim kopljima, lukom i manjim kopljima za bacanje. U bojnom složaju postavljaju se ispred glavnog bojnog reda na međusobnom razmaku 20 – 50 m, ali nikada ispred falange. Zbog straha konja od slona, uspješno mogu zaustaviti napad konjaništva. Iako ih je bilo teško ubiti, ipak slonovi imaju jedan veliki nedostatak, a to je: zbog ubijenog goniča i mnogih rana od strijela i koplja lako podivljaju. Tada su slonovi opasni kako za protivnika tako i za vlastite redove. U strahu i izbezumljeni pregaze sve što im je na putu. Zbog toga oni dobivaju zaštitu lakog pješaštva koje treba držati protivnika dalje od slona.
Zanimljivo je da kasnije slonovi Kartažana nemaju kulu već vojnici sjede na tepihu.
Uspoređujući slonove s konjaništvom, oni su manje pokretni i sporiji, pa ih je najbolje bilo uporabiti protiv sporog ili stojećeg protivnika. Najbolja efikasna obrana od slonova bili su metalni šiljci u obliku zvijezde, otprilike onakvi kakvi se danas koriste u policijskim zaprekama, koji pobacani po cesti probuše automobilske gume.
Posebne skupine lakih pješaka nosili su te šiljke u platnenim torbama i bacali (sijali) su ih pod noge slonova koji su izbezumljeni od bola podivljali gazeći sve pred sobom.
Post je objavljen 03.11.2004. u 22:12 sati.