Već sam nekoliko puta spominjao Paula Krugmana, američkog ekonomista. Ali sve je to bilo na razini onoga što sam pokušao nestručno protumačiti ono o čemu Krugman stručno govori. Evo, američki su izbori završeni, na ovome je mjestu bilo mnogo emocija, pak bih vas, mile i mili moji, pokušao upoznati s tim čovjekom. Oba teksta koja ovdje objavljujem zaista su toliko dobra i neuobičajena da, oprostite, nisam izdržao da ih ne podijelim s vama.
Najprije ću donijeti kratku, ali vrlo preciznu preporuku Paula Anthonya Samoelsona, glasovitog američkog ekonomista i profesora starije generacije, pisca mnogih ekonomskih djela. Poznat je po tome što matematičkom metodom analizira probleme ekonomske teorije, kao što je zaposlenost, proizvodnja, distribucija, vrijednost i ekonomska dinamika. Evo što on kaže u svojoj Preporuci:
PREPORUKA PAULA A. SAMUELSONA
O ekonomiji se danas piše bolje nego ikada ranije. Međutim, toliko se mnogo sada piše – sa sporovima u kojima sudionici često nisu ni svjesni da govore o različitim stvarima – da ste kao misaon i motiviran čitatelj u većoj neizvjesnosti nego ikada. Što činiti?
Potreban je kompetentan vodič, djelo priređeno od strane provjerenog i dokazanog istraživača, kratka knjiga uputa koja će probrati bitne stvari kako bi ih naglasila i razvrstala ih na razborit način koji će steći vaše povjerenje i razumijevanje. Velik je to zahtjev. Ali Paul Krugman je ekonomist koji će pokušat obaviti takav posao. I vidim da je uspio zadivljujuće dobro.
Ponosan sam na moju generaciju ekonomista koji su se bavili ekonomskom politikom. Njihova su vam imena poznata: Walter Heller, Milton Friedman, John Keneth Galbraith, Artur Okun, Herbert Stein, Peter Drucker i još mnogi. Međutim, znanost napreduje, kao što neki mudrac reče, sprovod po sprovod. Paul Krugman je zvijezda u usponu ovog i sljedećeg stoljeća, i sav mu svijet dolazi po mišljenje. Znalac je međunarodnih financija, ali one su samo jedna od mnogih tema u kojima je kod kuće. Svjetska banka, MMF, japanska središnja banka i bostonski ogranak američkog Sustava federalnih rezervi – svi oni nastoje koristiti njegovu mudrost i njegove ideje.
Knjiga Doba smanjenih očekivanja je iznimno postignuće. Ekonomistima i neekonomistima koji je koriste kao pomorsku kartu kako bi plovili kroz misterije inflacije i recesije, ekonomike ponude i proizvodnosti, plutajućih deviznih tečajeva i živahnih burzi, želim Bon Voyage!
Sam Krugman, u svome Predgovoru, ovako vas mami na čitanje.
Paul Krugman: PREDGOVOR
Tri su vrste pisanja o ekonomiji: pisanje grčkim slovima, svođenje svega na rast i pad i aerodromska literatura.
Pisanje grčkim slovima – formalno, teoretsko, matematičko – profesorski je način komuniciranja. Kao i svako znanstveno područje, ni ekonomija nije pošteđena piskarala i foliranata koji koriste komplicirani jezik kako bi prikrili banalnost svojih ideja. Ima u njoj i temeljitih mislilaca koji se služe specijaliziranim jezikom te discipline kao efikasnim načinom izražavanja dubokih spoznaja. Međutim, čak i najbolje pisanje grčkim slovima potpuno je neprohodno svakome bez postdiplomske izobrazbe u ekonomiji. (Pisac prikaza u Village Voice-u bio je zle sreće da naiđe na ponešto moga rada grčkim slovima; našao je jednadžbe, grafikone i grafove zapanjujuće nejasnoće... jezik u odnosu na koji srednjevjekovna skolastika djeluje pristupačna, čak raduje.)
Ekonomija rasta i pada je ono što se susreće na poslovnim stranicama novina ili, uostalom, na TV. Zaokupljena je najnovijim vijestima i posljednjim brojkama, i otuda joj ime: prema najnovijoj statistici, počeci gradnje kuća rastu, što ukazuje na neočekivanu stranu privrede.. Cijene obveznica pale su na vijesti o... Ovu vrstu ekonomije bije glas da je zatupljujuće dosadna, glas koji je gotovo u potpunosti opravdan. Postoji umijeće da se stvari čine dobro, postoji Zen svega, čak i kratkoročnog ekonomskog prognoziranja. Međutim, većina ljudi nažalost misli da je ekonomija rasta i pada ono čime se ekonomisti bave.
Konačno, aerodromska ekonomija je jezik ekonomskih bestselera. Ove su knjige najistaknutije izložene u knjižarama na aerodromima gdje postoji vjerojatnost da će ih kupiti poslovni putnici kojima je odgođen let. Većina ovih knjiga pretkazuje katastrofu: novu veliku depresiju, preuzimanje svega bitnog u našoj privredi od strane japanskih multinacionalnih poduzeća, propast našeg novca. Manjina ih je suprotnoga stajališta, bezgraničnog optimizma: nova tehnologija ili ekonomija ponude spremaju se povesti nas u eru ekonomskog napretka bez presedana. Bila pesimistična ili optimistička, aerodromska je ekonomija obično zabavna, rijetko dobro informirana i nikada ozbiljna.
Što je onda za misaonog čitatelja koji želi biti dobro informiran, ali ne želi spremati doktorat? Odgovor je, nažalost, da takvoga nema baš mnogo.
Washington Post mi se 1989. obratio idejom da napišem kratku knjigu o privredi SAD koja bi bila pristupačna nestručnoj javnosti, a ipak zadržala intelektualnu kvalitetu. Zamislili su je kao pokusno izdanje za seriju knjiga sažetog upućivanja u razna pitanja, od nacionalne obrane do zaštite okoliša, u kojima su specijalisti i obrazovana javnost prestali govoriti uzajamno razumljiv jezik. Rezultat je ova knjiga.
Naslov knjige, i njezina tema, došli su mi kad sam pokušavao odrediti u čemu aerodromska ekonomija griješi. Najvažniji problem s knjigama na novinskim kioscima je, činilo mi se, što ne vide nikakav prostor koji bi se nalazio između katastrofe i blaženstva. Ili je privreda pred raspadom ili će sve biti divno. Budući pak da se privreda rijetko raspada, ljudi koji nisu zloslutnog raspoloženja obično će zaključiti da nam ide dobro. Međutim, izbjegavanje krize i uspješnost nije jedno te isto.
Jednostavna je činjenica da privreda SAD nije uspješna u usporedbi s bilo kojim ranijim očekivanjem. Krajem 1960-ih godina skoro je svatko očekivao nastavljanje velikog poslijeratnog privrednog poleta. Na primjer, članak u časopisu Fortune iz 1967. pretkazao je da će se realne nadnice povećati do 2000. godine za 150 posto. A realne nadnice zapravo nisu sada ništa veće nego što su bile u vrijeme tog članka. Dok je nekoliko Amerikanaca prosperiralo do ranije nedoživljenih razmjera, siromaštvo se u Americi povećavalo kako opsegom tako i žestinom.
Kad će sva ova razočarenja kulminirati krizom? Posve je moguće nikada – i baš glede toga aerodromska ekonomija dovodi u zabludu. Može se imati stabilnost bez napretka, i izbjegavati depresiju bez postizanja solidnog ekonomskog rasta. Upravo to se događalo u privredi SAD tijekom posljednje generacije, i vjerojatno će se događati još koje vrijeme.
Moglo se očekivati da će ekonomski problemi Amerike dosegnuti krizu na drugi način, kroz politički proces. U odnosu na ono što je pred jednu generaciju gotovo svatko očekivao, naša je privreda funkcionirala užasno; sigurno bi se očekivalo drastičnu političku reakciju. Međutim, usprkos povremenih naleta populizma, nije nikad došlo do takve reakcije. Nepostojanje protesta zbog našeg u osnovi očajnog ekonomskog funkcioniranja smatram najupadljivijom činjenicom glede Amerike danas. Bio je to znak naše političke snage ili slabosti, zapanjujuće je kako su olako Amerikanci snizili svoja očekivanja u skladu sa svojom performansom, do mjere da se s političke točke gledanja naše ekonomsko upravljanje ukazuje kao veliki uspjeh.
To je, dakle, moja tema. Živimo u doba smanjenih očekivanja, u eri u kojoj naša privreda nije osobito uspješna, ali nema političkog zahtjeva da bude uspješnija. U ovoj knjizi pokušavam dokumentirati kako naše ekonomske promašaje tako i naše uspjehe. Što je važnije, pokušavam objasniti zašto ne ulažemo veći napor da poduzmemo nešto glede naše razočaravajuće privrede – a to se pretežno svodi na bolnost mjera koje bismo trebali poduzeti kad bismo ozbiljno željeli promjene. Pokušavam također ocrtati moguće posljedice nastavljanja naše sadašnje ekonomske politike.
Ova knjiga nastoji usput izložili nekoliko stvari koje profesionalni ekonomisti znaju, ali ih šira javnost u pravilu ne zna. Važno je razumjeti zašto je jeftinije trpjeti inflaciju, i skuplje zaustaviti je, nego što to većina ljudi shvaća; zašto protekcionizam, premda je obično loš, ne uzrokuje depresije; kako je slom-štedno-kreditnih udruga uzrokovan retorikom o slobodnom tržištu koja je u tom slučaju bila neumjesna. Utvrdio sam da se u ovim drugim pitanjima jednostavnu istinu općenito smatra šokantnom i heretičkom.
Nadam se da će Amerika na kraju biti trgnuta iz svoje uspavanosti i još se jednom početi suočavati s problemima umjesto puštanja da stvari idu kako idu. Međutim, početak akcije mora počivati u shvaćanju. Ova knjiga nije politički traktat ili poziv na oružje. Ona je nešto rjeđe: pokušaj da se opiše stvari kakve jesu i objasni zašto su takve.
Knjiga Doba smanjenih očekivanja tiskana je, u sjajnom prijevodu Luke Markovića, s pogovorom i stručnom redakcijom Mie Mikić, u Zagrebu 2002. godine. Izdavač je MASMEDIA d.o.o. Zagreb.
Post je objavljen 03.11.2004. u 22:01 sati.