Nije mi ni kiša pokvarila srijedu.
Mada je Zagreb plakao skupa s njom, a ljudi su bili nekako sivi.
Smatram da je kiša samo dobar izgovor.
Ali ne i razlog za tmurnu oluju u glavi.
Kao što je i razgovor o vremenu dobar ako nemate što drugo reći.
No, ja vam imam reći puno toga.
Male su mi stvari danas osunčale dan.
I jedno iščekivanje koje mi daje sve više poleta.
Ali, neću poletjeti previsoko.
Pad s velike visine može boljeti, pa ću radije samo malo lebdjeti, tik iznad tla.
Popila sam danas previše kava. No, nema veze. Ispijala sam ih s pravim ljudima.
A jedno prijateljstvo koje sam mislila da je umrlo, pokazalo se da je snažnije no ikada. I još mi jednom potvrdilo kolika je snaga iskrenosti i razgovaranja. I kolika je mudrost u puštanju dojmova da se slegnu, da ljutitost prođe. Tada ostaju samo osjećaji i moć koja je sazdana u njima. Osjećam da smo oboje danas dobili našu važnu bitku. Osjećam da se sada poznajemo još bolje. I zbog toga sam večeras sretna.
Sretna sam i zbog onih koje dijele sa mnom ono maloprije spomenuto očekivanje.
Čekam, kao rezultate lota.
Napeto mi je, ali ako i ne bude rezultata, neću biti tužna.
Uplatit ću prvom prilikom novi listić.
Sretna sam zbog svega što si kažemo.
Ali sam još sretnija i zbog onoga što prešutimo.
U ključnom trenutku.
Naučila sam nešto danas.
Kiša ne može pokvariti dan ako popijete kavu s pravim ljudima.
Post je objavljen 03.11.2004. u 20:51 sati.