jučer šetajući o posla prema stanu razmišljal sam o svemu pomalo, ništa koncentrirano i posebno i onda u jednom trenutku sjetim se kak je moj deda imal konje i s njima radil sve živo i neživo. kad je ostavio posao na borongaju na željeznici i kad mu je sve dopizdilo od nove partizanske vlasti i prekomjernog zapošljavanja "šumskih željezničara" (kak ih on zvao) koji su 45. prvi put vidjeli vlak, skupil je na hrpu ženu i svoje petoro djece i rekao povjesnu - we are moving to the north. prodao je kuću, zemlju, stoku, naručio kamion, potrpao namještaj, odjeću, razno razne pizdarije (između ostalog stolarski alat i kamen za tiskanje kupusa) i djecu i zapalio gore.
no, konje nije prodao. upregnuo ih je i prepustio najstarijem sinu koji je nakon dva dana došao za njima, usput kod banhofa razbivši staklo na crnom opelu.
i ti su konji rintali zajedno sa njim godinama, išli na polje, u šumu po drva, u vinograd...šljakali su fakat ko konji od ponedjeljka do subote a u nedjelju se lepo odmarali skupljajući snagu za novi radni tjedan. konji su bili ko i gazda, koji je htio više raditi i više imati i njegovi su konji morali više raditi. i zato su bolji gazde uvijek imali bolje konje, visoke, ljepše, snažnije i poslušnije. ali njihovi su konji dobivali i bolju hranu, zob, pšenicu, raž, nisu žderali samo sijeno....
upravo tak je danas sa managerima....kod boljih gazda rade bolji manageri, dobivaju bolju hranu, bonuse, company card, company car, tajnice, mobitele treće generacije, laptopove tanke ko papirić, plaćene periodične preglede...no, ko i konji i manageri imaju svoj radni vijek u kojem su iskoristivi, kada daju najviše gazdi (pretpostavljenom) i kada ih možeš j. do besvjesti a da ti se i dalje pokorno smješkaju i prije zadanog roka završavaju preuzete poslove.
konje je deda prodao i kupio prvi traktor, rekao je kasnije, da sam znao nikad ih ne bi prodao...e tu je malo pretjeral ali i djelomično ostal u pravu jer dobar konj zna gazdu u dušu kao što i gazda zna njega. za dobrim konjem se praši ali kad mu dođe smrtna ura se i suze rone i popije se koja. zato su gazde pazili na svoje konje jer su znali da koliko su konji zadovoljni toliko će zadovoljstva i njima donjeti. znali su da konji nisu strojevi, automati i roboti, da oni imaju dušu....
kao i većina managera...
Post je objavljen 03.11.2004. u 13:02 sati.