Bliži se vrijeme odlaska na 15. Svijetsko amatersko parsko prvenstvo u gou, koje se ove godine održava u Tokyu u Japanu. Nakon eliminacija po kontinentalnim ključevima preostala su 32 para. Europa daje na ovo prvenstvo devet parova među kojima se ove godine nalazi i naš par Tea Robotić i Mladen Smud.
Obavljaju se poslijednje pripreme. Zanimljiva je ta igra u paru. Nije to samo znanje igre, već i razumjevanje odnosa među sudionicima. Koji puta se i ne igra najjače, već ono gdje će se partner snači, a postepeno se razvija sve kvalitetnija suradnja u igri. Važno je razumjeti da partnerska strana ulaže napore za zajednički dobar rezultat i u tom jedno drugom trebaju pomagati razumjevanjem. Ujedno treba shvatiti da nisi svemoguć i da sigurno tu i tamo i sam griješiš, te time imati snage praštati za greške partnerske strane i jednostavno odstranjivati negativna razmišljanja i usmjeriti napore na zajedničku dobru igru. Zajedno tražimo put pobjedi, a to činimo tako da svatko dobija naizmjeničko pravo na po jedan korak (potez).
Parovima iz drugih dijelova svijeta suprotstaviti će se 11 japanskih parova, koji su, vidljivo je po naslovima, izrazito jaki.
Naš par ide u pratnji Teine majke. Tea je sa svojih trinaest godina jedna od najmlađih sudionika ovog svjetskog prvenstva. Iako nam organizator snosi većinu troškova, imamo još uvijek financijskih problema. Nažalost, iako je ovo završnica svijetskog odmjeravanja parova, na koje smo se sportskom borbom kvalificirali, kod nas nema sluha kod potencijalnih sponzora, iako se ne radi o nekim velikim sredstvima. Pokušavali smo, ali potpuno bez uspjeha. Što reči, kada godinama nekolicina volontera-entuzijasta radi s malima po školama skoro bez ikakove pomoći. Pa, eto dogurali i do završnice svjetskog prvenstva, čistom voljom, radom i ustrajnošću, a da nas još nitko niti prepoznao nije. Kažu, trebate imati menadžere, biti transparentni…. a mi, djelatnici u svojim firmama, radimo da bi preživjeli i tek u ono preostalo vrijeme radimo i stvaramo nešto, što posebno cijene oni negdje dalje ili daleko od naših domova. Dolazimo sada kod njih braniti čast i naše boje, a pitam se da li ćemo imati za prijevoz od aerodroma do hotela, da li ćemo imati novac za putne troškove majke pratiteljice, za eventualne sada nepredviđene iznenadnosti. Možda je to ipak sve u redu. Možda ja samo mislim da je ovo nešto posebno. Možda u drugim zajednicama više cijene rad s mladima samo u nekim mojim mislima, mada znam da je tako. Možda ćemo se obrukati zbog trivijalnog nedostatka ne velikog novca, jer smo otišli predaleko, jer smo pokazali sposobnost da se kvalificiramo sportskom borbom među najjače parove svijeta u gou. Za Hrvatsku su to ovaj puta ostvarili jedna djevojčica trinaestgodišnjakinja i jedan starac preko 60 godina. Nismo vješti i stvoriti dostatan novac, da to i odradimo na potrebnom nivou.
A sada, nakon što nisam mogao ne dati duši da se malo izjada, jer šutjeti i nije neka fora, pogotovo ne u blogera, evo i popisa svih kvalificiranih parova. U popisu navodim redom s lijeva na desno: zemlju koju par predstavlja, a za Japan prefekturu, zatim ženski dio para uz kategoriju koju ima, te muški dio para, također uz njegovu kategoriju.