Furije, Aurelije, Katulu društvo,
ma jezdio on do Indije same,
tamo gdje obalu tuče
zvučni Orijenta val,
ili do Kaspijskog jezera, do putenih Arapa,
ili do skitskih plemena, do Parta-streličara,
ili do delte koju boja
sedam rukavaca Nila,
ma se uz vrletne verao Alpe
da posjeti velikog Cezara spomen,
da posjeti Rajnu i Galiju, Ocean i
Brite na rubu svijeta;
vi, budući spremni sve što odredi
volja nebesa uza me proći,
odnesite, molim, mojoj curi
par crnih riječi.
Sretno joj s njenim švalerima bilo,
kojih u klinču odjednom tristo
drži, ne voli zbilja nijednog, ali svejedno
svima im rastura jaja;
i neka ne računa, kao prije, na moju ljubav
koja je njezinom krivnjom pala: na kraju
livade cvijet, zahvaćen dok je
plug prolazio mimo.
(u četvrtak u Zarezu, između ostalih nožnih stvari)
Post je objavljen 02.11.2004. u 23:57 sati.