Dvije staze tu u šumu skreću,
I žaleć što objema ići neću,
Ja ostadoh jedan putnik, dugo stajah,
Promatrajući sve do kraja,
Gdje nestaje u trave što je spleću;
Tad drugom, isto tako zgodnom, krenem,
Jer možda ima na me veće pravo,
Neutabana i obrasla travom;
Premda su obje bile prelaženjem
Zapravo podjednako izgažene,
I obje tog jutra ležale su
U Ušću nepocrnjelom od nogu
O, kanio sam prvom krenut drugi put!
Al znajuć kako staze beskrajne su, Ja
sumnjam da se na nju vratit mogu
Jednom ću o tome pričati s tugom Kad
vrijeme bude prošlo dugo, dugo: Dvije
staze su se račvale, a ja - Ja pođoh
manje iskušanom, drugom: Odatle
nastala razlika je sva.
Robert Frost
(preveo A.Šoljan)
Post je objavljen 03.11.2004. u 07:24 sati.