Marketing
Oni koji žive u srcima
Puno je moje srce. Prepuno onih koji žive u njemu.
Život ide dalje bez obzira glumimo li u njemu kukavice ili heroje. Život nam nalaže samo jedan zadatak, a to je da ga prihvaćamo bez pitanja. Sve ono od čega odvraćamo pogled, sve ono od čega bježimo, sve ono što poričemo, klevećemo ili preziremo, na kraju će nas pobijediti. Ono što izgleda teško, grozno ili izazovno, može biti izvor ljepote, radosti i moći - kad ga prihvatimo otvorena uma. Svaki trenutak je zlatan za onoga tko ima sposobnost viđenja da ga takvog prihvati. |
Oni koji su prešli na drugu stranu obale s osmjehom promatraju što se događa na ovoj strani. Oni su tu, u meni, žive u mom srcu i dijele sa mnom borbu, brige, suze, tugu, veselje, ljubav, osmjehe, dobrotu... Stojeći pred njihovim crnim mramornim pločama sa zlatno ispisanim imenima, obasjanim svjetlom svijeća, sklapam oči i vidim ih. Stoje s druge strane obale u bijelim haljama, drže se za ruke i šalju mi tople, dobre misli. I oni koji ih na ovoj strani obale nisu imali. Čak i oni stoje s toplim osmjehom i šalju mi snagu za još jedan korak. Za još jedan osmjeh. Za još jednu kap povjerenja. Za još jedno more ljubavi.
Oni znaju odgovore koji su mi još uvijek nerazumljivi i nepoznati. Njihov smiješak mi to govori. Nervira me ponekad taj njihov osmjeh, poželim da mi mogu reći zašto su tako sretni i zadovoljni dok me gledaju, izluđuje do boli ta tišina među nama, ljuta sam jer ponekad ne razumijem. Onda se smirim, otvorim um i uronim u njihovu toplinu zaboravljajući ljutnju. Oni znaju i smješkaju se. A na neki čudan, neobjašnjiv način znam i ja. I smješkam se...
Post je objavljen 02.11.2004. u 11:09 sati.