Bok baka, kako si? Vjerojatno manje dobro od mene, s obzirom da lezis nekoliko metara ispod zemlje. Ali mozda su to samo moje predrasude. Previse sam ziva da bi mogla suditi, ili se staviti se u tvoju situaciju.
Evo, nadam se da ti ne smeta kako sam obucena. Jer majka je vikala na mene da takva ne mogu na groblje. Da, znam da imam malo poderane hlace, ali ne smeta mi, samo reci ako nesto jos nije u redu, do druge godine se stignem srediti.
Inace, oprosti, ali nemam nista da ti stavim na sljunak kojim su te pokrili. Nisam imala niti za pivu jucer, nadam se da shvacas. Tek je prvi u mjesecu i jos mi nisu dali lovu.
Pocinju me ljudi cudno gledati. Nije ti valjda neugodno da pricam s tobom? Mozda su njihovi mrtvaci mahom bili gluhi, pa bi bilo kao da pricaju sa zidom. Ili hrpom sljunka. Zato sute i rade neuvjerljivo groteskne tuzne face. A nije lijepo i kulturno cudno se ponasati. Ne na groblju. Tako mozes postici samo da ti u grlo uguraju hrpu sarenih tableta i zatvore te u bijelu sobu.
Groblje nije vrijeme za rasprave o zivotu i smrti, o obicajima i simbolici. Nije kulturno. A vazno je biti kulturan. Pa u tu temu necemo ulaziti, mozda drugom prilikom, ili na drugoj lokaciji. Ah, oprosti. Nikad onda. U redu je, ne moraju bas svi ljudi sve raspraviti. Mi ionako nikad nismo raspravile nista. Ali vazno je da te se sjecam, jer covjek bez proslosti je nitko i nista.
Ja se bas ne slazem s tom tezom, ali opet neako previse zadire u ono nekulturno.
Moram sad ici. Drago mi je da smo porazgovarale. Trebam obraditi jos nekoliko grobova. Cujemo se sljedece godine.
Pozdrav.
Post je objavljen 01.11.2004. u 15:03 sati.