Nisam se javljao neko vreme, oprostite. Malo po malo dani su mi postali jednolični i predvidljivi, pa mi nije ni bilo do pisanja. Ne kažem da mi je dosadno, poput Nelsona Mendele uživam u zatvorskim danima, jer ponovo imam dovoljno vremena da čitam!! Kupio sam i akustičnu gitaru, i vratio se predivnom sportu “skidanja” stvari koje slušam. Još bolje, sad postoji internet sa detaljnim instrukcijama za sviranje, pa tako ja prašim po sobi sa White Stripes-ima, PJ Harvey i Smiths-ima. Čekam da se Suki vrati sa odmora i donese svoju gitaru, da krenemo sa tim 2-man bendom. Razmišljao sam o imenu, nešto tipa Baghdad Gay Brigade ili Al-Mahdi Funk Superstars. Molim predložite mi ime dole u komentarima.
Život u Iraku je sve gori i gori. Govorim o životima Iračana, koji su svakim danom sve nezadovljniji. Kao i u Srbiji nakon promena svi su očekivali da će preko noći da krene da teče med i mleko. Ovih dana sam čuo podatak da je od marta 2003. do sada stradalo oko 100 000 ljudi u Iraku!! Katastrofa. To je jos uvek dvostruko manje nego u ex-Yu, ali ovi su tek krenuli da se zagrejavaju. Svakog dana očekujemo da Ameri pregaze Faludžu, u kojoj je ostalo oko 50 000 ljudi od 350 000 koliko živi u redovnim okolnostima. Svake noći čujem avione koji poleću odavde i ispuštaju projektile iznad Faludže koja je udaljena svega 60-tak kilometara. Iako imaju tu ‘precision strike’ tehnologiju ipak puno civila gine. Sećate se onog voza u Sićevačkoj klisuri ili tepih bombi na niškoj pijaci? E ovde su jos manje obazrivi, jer je mnogo manje transparentno sve to što se dešava u Faludži.
Mi imamo dva momka ovde koji zive u Faludži i rade kod nas. Do skoro su svakog dana putovali na posao i uveče se tamo vraćali. Svakog dana dva checkpointa, prvo pobunjenički pa onda američki. A onda 60km puta protiv ugnjetača i njihovih pomagača, legionara i fašista, ay Carmela, ay Carmela.. Pre mesec dana su obojica otišla iz Faludže u Bagdad zajedno sa svojim velikim familijama. Porodice su smeštene kod rođaka, ali to su veeelike porodice, sa po 15-tak članova, tako da u stvari za muške nije bilo mesta. Onda su njih dvojica “spavali” na najčudnijim mestima, u intenet kafeima, u nekakvim haustorima na kartonskim kutijama. Par puta su uveče sedali u taksi, dovozili se do naše kapije, i plaćali taksisti da ode svojoj kući i da ih ostavi da spavaju u taksiju! A momci su neverovatni, predstavljaju se kao egzistencionalisti i kunu se u Sartra!
Pored Faludže, na meti je i Ramadi, veći grad koji se nalazi blizu Faludže i takođe je naseljen Sunni muslimanima. Ovih dana se zapravo jedini otpor Amerima i odvija na liniji Sunni Iračani – Al Kaida. Ove dve grupacije su bile vrlo neprijateljski raspoložene jedna prema drugoj za vreme Sadama, jer su Sunni bili na vlasti, i al-Kaida sa svojom pan-arapskom mrežom je doživljavana kao velika opasnost po vlast. Al-Kaida nije imala nikakvo uporište ili bazu u Iraku, ali je zahvaljujući mudroj i vizionarskoj politici Georga W. zavladalo bratstvo i jedinstvo između ove dve grupacije. U kombinaciji sa 350 tona visokokvalitetnog eksploziva koji je u aprilu 2003. nestao iz jedne vojne baze, ova ekipa predstavlja izuzetnu opasnost po sve ljude koji ovde žive. Pre neki dan su poslali javni poziv uličnim prodavcima u Ramadiju da se sklone sa ulica kako bi mogli da bez civilnih žrtava rokaju po Amerima. How thoughtful..
Mi smo i inače već nekoliko dana u ‘kućnom pritvoru’. Vlada potpuna zabrana izlaska iz compound-a (nemam prevod za ovu reč, dvorište, logor, kamp..), jer se očekuju povećani napadi pred izbore u USA. U toku je i mesec Ramadan, i ljudi postaju vrlo razdražljivi kako dan odmiče, jer čitav dan ne jedu ništa i ne piju vodu. Vrlo zanimljiv običaj, i vrlo nezdrav, meni se čini. Čitav mesec, svakog dana, od svitanja do zalaska sunca zabranjeno je jesti, piti vodu, pušiti cigarete, imati bludne misli i sve ostalo sto bi predstavljalo nekakav greh. Zato se ljudi bude ujutro pred svitanje, prežderavaju se i vraćaju u krevet. Uveče se kad sunce zađe ponavlja se ritual prežderavanja, i tako u krug. Cilj je jačanje duha i vere u boga. Postoji i jedan jako dobar cilj, totalno plemenit cilj, da i najbogatiji ljudi jednom godišnje u trajanju od mesec dana vide kako je to biti siromašan i gladan. Super fora. Ono što mi je u celoj priči bezveze je to što se ne pije voda celog dana. To ne može da bude dobro za telo, nema teorije. I uopšte, to što se ljudi bude ujutro da bi jeli itd. Bolje da se ceo dan gladuje i pije voda, nego da se telo stavlja u ekstremna stanja izgladnelosti i prezasićenosti.
Drugari, dobio sam prošle nedelje BKTV, RTS i TV Montenegro preko satelita. Ohooo... gledao sam nekog lika na Crnoj Gori koji je 45 minuta objašnjavao neku čuvenu šahovsku partiju Kasparov-Gligorijević na šahovskoj olimijadi u Cirihu 1982. Odi dedi, rekoh, konačno sam kod kuće. Uveče sam gledao brilijantnog Velju Ilića na BK kod Bojane Lekić. Srećna je zemlja koja ovakvog rukovodioca ima. Inače, primetio sam da je BK srpskija nego ikad. Na svakih pola sata ide nekakva petominutna oda otadžbini, neki propali pesnik čita svoju poemu o šljivi, pa onda bivši veliki glumac Miša Janketić nekakvu zdravicu govori egzaltiranoj porodici Karić i sve tako.
Najveći i apsolutni hit u svim kategorijama - Sportska Galaksija - emisija sportsko-kolažnog tipa na BK. Vode je Bora Đorđević i još neki alkos, urednik je Milojko Pantić. Ta emisija je neverovatni trash. Kao TV Palma sa početka devedesetih. Milojko Pantić se pored toga što je urednik pojavljuje i u svakoj reklami. U jednoj reklamira gumene rukavice firme Trajal, u drugoj nekakve metalne rešetke itd. A tekst reklame je kao kad radio Kraljevo napravi reklamu za nekog lokalnog proizvođača, pa krene da nabraja šta sve dotični proizvodi, cevi svih profila, zaptivke, električne i mehaničke pumpe, gumena creva za kućnu i industrijsku upotrebu..
I svaki blok reklama počinje tako sto Bora Vinjak kaze neku haiku objavu tipa:
smirenošću Dalaj Lame
čekam na reklame..
Uber trash!
Ovih dana je stiglo pojačanje iz ex-juge, dvojica Hrvata koji rade kao obezbeđenje. Super mi je sa “našima” jer imamo jedan veliki bilijarski sto, i svi osim “naših” igraju bilijar po nekim čudnim pravilima. Ameri, recimo, igraju tako što na kraju crnu kuglu možeš da ubaciš u bilo koju rupu. Bezveze, pa to je za decu. Zato je sa ex-yu ekipom najboji bilijar, i svi dobro igraju! To je stvarno čudno, čudan fenomen, izgleda da su svi u jednom trenutku bežali iz škole na bilijar.
Elem, sastav ex-yu bilijarske ekipe:
• Vlada – iz Sombora/SCG. Bio u legiji stranaca 22 godine! Ima 5-ro dece sa 3 žene i 6-to dete na putu. Šef obezbeđenja compound-a
• Goran – iz Čakovca/HR. Bivši legionar, bio pod Vladinom komandom tamo, pa ga je Vlada dovukao u Irak. Smiren i iskulrian tip
• Miša – iz Beča. Srbin sa velikim S. Posle pet minuta poznanstva je iz nedara ponosno izvukao gimnastičara na krstu, u srebru, sa četiri S, rad nekog čuvenog umetnika u USA
• Š**** – iz Livna/BIH. Hrvat sa velikim H. Zivi u Splitu, voli Thompsona, glasa za Leticu, navija za Hajduk, u HVO-u od svoje 16-godine od kada su heroji Ratka Mladića spalili susedno selo i počeli da granatiraju Livno.
• Suki – iz Beograda. Moj stari pajtos o kome sam već pisao. Član benda kome će neko od vas dati ime ovih dana.
• Slobs – iz Kraljeva SCG. Najbolji igrač bilijara u Bagdadu, najbolji gitarista. Skroman, povučen.
Ekipa koja dobro govori naš jezik:
• Ed – USA. Radio za UN u Bosni nekoliko godina, ima devojku u Zagrebu pa govori teškim ZG naglaskom
• Isa – Iraq. Bivši general u Sadamovoj vojsci, završio nekakvu visoku vazduhoplovnu školu u Sarajevu, radi u obezbeđenju. Poznat po tome što s vremena na vreme progovori klasičnim bosanskim naglaskom: Eh da sam ja sad uBosni, u planini, pa da dišem kao čovek!
Aj čitamo se posle izbora, da prokomentarišemo rezultate. Čuo sam da Srbi podrzavaju Buša. Hehehe.. Kakav inat. To je kao kada protestanti u Belfastu okače izraelske zastave na prozore samo zato sto su katolici okačili palestinske! Bolesni ste, šta da vam kažem!
Post je objavljen 01.11.2004. u 14:14 sati.